Danas se “briga” o građanima i cijenama svela na vozanje, slikanje i najavljivanje linije do Tunjica. A niko ne kaže da su mjesečne karte u Beogradu jeftinije nego u Banjaluci, da je u Sarajevu pojedinačna karta pojeftinila, a mjesečne neće niti mijenjane.
Saga oko prevoza u Banjaluci potrajala je. Prevoznici su prijetili obustavom vožnje, a onda su karte poskupile i nastavljeno je sa traženjem krivca. Iz SNSD tvrde da su cijene karata u gradskom prevozu u gradu među najskupljim u region i da je za to odgovoran gradonačelnik Draško Stanivuković.
Onda je šef Kluba odbornika Ujedinjene Srpske Neven Stanić rekao je da su odbornici ove stranke glasali za poskupljenje karata upravo da se pokaže politika gradonačelnika, da ono što je obećavao ne može da ispuni. Pa su se pojedini odbornici SNSD provozali među običnim svijetom, valjda da vide kakvi su autobusi i koliko je karta, malo se slikali i govorili.
Stanivuković im je poručio da su autobus trebali da okrenu prema Tunjicama, te da će on pokrenuti inicijativu da se uvede linija od SNSD do Tunjica.
Dok traje diskusija, niko ne pita narod da li ima novca za prevoz, da li im smeta što autobusi kasne, što su prljavi, što nema klime, što vozači puštaju muziku kao da su u svom automobilu.
I potrebno je malo vremena i truda da bi se saznalo da je cijena karte u Beogradu za prvu i drugu zonu 2,49 KM i tek je nešto malo skuplja od pojedinačne karte u Banjaluci koja danas košta 2,30 maraka.
Naprimjer, ako nemate mjesečnu kartu, a u danu autobus koristite bar dva puta, to će vas koštati 4,6 KM. U Beogradu karta za više vožnji tokom dana za prvu i drugu zonu košta 4,1 KM, dok im je karta za tri dana u prvoj i drugoj zoni 11,6 maraka.
Oni koji bi se u Banjaluci autobusom vozili tri dana i to samo po dvije vožnje u danu to bi morali da plate čak 13,8 KM. Za pet dana vožnje po Beogradu u prvoj i drugoj zoni karta je 16,6 KM, dok bi pet dana vožnje po Banjaluci sa samo korišćenjem dva autobusa u danu koštalo 23 marke.
Oni koji u Beogradu koriste javni prevoz imaju pogodnost da mogu da kupe kartu za više vožnji u trajanju od 90 minuta i to će da plate 1,4 ili 4,4 marke, u zavisnosti od toga u koliko zona će da putuju.
Cijena mjesečne karte u Beogradu zavisi od zone i košta, 49,6 KM, 54,4 i 82,8 maraka. U Banjaluci košta 78 maraka za radnike, a ako kupujete mjesečnu za prigradski prevoz i putujete dalje od 15 kilometara od grada ona košta čak 93 marke.
Prevoz u Beogradu za učenike i student u prvoj zoni je 18,1 KM, koliko košta i za ratne i vojne invalide, invalide rada, trajno nesposobne za rad, dijalizirane osobe, osobe sa lakom duševnom zaostalošću, korisnike novčane socijalnu pomoć, penzionere, nezaposleni, izbjegla i raseljene. Mjesečna karta za ove kategorije za vožnju sve četiri zone košta 41,3 marke.
Dok u Banjaluci pričaju o poskupljenju, iz Sarajeva potpuno drugačija priča. Tamo su cijena pojedinačne karte za tramvajski i trolejbuski saobraćaj, te autobuski i minibuski kod oba prevoznika od 1. avgusta pojeftinili za 20 feninga i umjesto 1,6 koštaju 1,4 KM. Cijena mjesečnih karata i kupona, zahvaljujući subvencioniranju Vlade Kantona Sarajevo, nisu povećane i odluka o cijenama vrijedi do kraja godine.
Skuplji prevoz imaju Zagrebčani, gdje karta za 30 dana košta 104 marke. Ali, treba uzeti u obzir i da su njihove plate i penzije veće nego ovdje. Pojedinačna karta u dnevnom prevozu koja važi 90 minuta je 2,6 KM, sat vožnje je 1,8 KM, dok pola sata vožnje košta marku. I oni, kao i Beograd, imaju noćni prevoz.
U Banjaluci je jedinstvena karta 7,1 KM, a u Zagrebu je tek malo skuplja i košta 7,8 maraka.
Korišćenje energenta koji su poskupili na tržištu, opravdan je razlog za poskupljenje prevoza, a u povoljnijem položaju su oni koji su vozila prebacili na plinske instalacije, poput Sarajeva i Tuzle, smatra ekonomista Zoran Pavlović. Prema njegovim riječima, prebacivanje autobusa na gas je jedan od oblika ekološki boljeg rješenja, plus je jeftiniji kao energent.
– Gradovi koji imaju električnu struju za tramvaje su u takođe prednosti, jer struja nije poskupila u tolikoj mjeri kao gorivo, pa tim oblikom prevoza mogu da balansiraju cijenu karte. Kod privatnika je stvar vrlo prosta, ima pare da vozi ili nema. Tačka. On nema izbora – kaže on za Srpskainfo.
Ipak, kupovna moć ljudi u Banjaluci je najteža, jer je došlo do enormnog raslojavanja građana, veliki broj je onih na penzionom fondu i na socijalnoj pomoći.
– Briga za ugrožene i penzionere svela se na tih 100 maraka što predstavlja milostinju – ističe on.
Govoreći o cijenama javnog prevoza gradonačelnik Draško Stanivuković rekao je da penzioneri u Banjaluci imaju najjeftiniji prevoz u region, kao i da će teret poskupljenja karata za penzionere, studente i srednjoškolce iz višečlanih porodica preuzeti Grad. Najavio je da će pri sljedećoj kupovini mjesečne karte, penzioneri sa najnižom penzijom imati besplatan prevoz. Radi se o penzionerima čija penzija iznosi do 285 KM, a kojih je 10.000 u Banjaluci.
Stanivuković je podsjetio da je novim cjenovnikom došlo do poskupljenja pojedinačnih i radničkih karata, ali da troškove radničkih karata u 90 odsto slučajeva snose poslodavci.
– Odgovornost za poskupljenje prevoza leži u rukama viših nivoa vlasti koji u situaciji enormnog poskupljenja goriva nisu ukinuli akcize, niti uveli bilo kakve mjere ublažavanja udara na budžet građana – istakao je on i dodao da je ugovor između Grada Banjaluka i prevoznika potpisan za vrijeme prethodne gradske administracije i da je tim ugovorom definisano da poskupljenje goriva iziskuje i promjenu cjenovnika.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu