Da nije završio eletroenergetski smijer elektrotehničke škole „Rade Končar“ u Beogradu, možda bi se oprobao u nekoj drugoj profesiji, ali bi povjeren mu posao sigurno obavljao bez rezerve i sa puno smjelosti. Njegovo ime je Darko Uzelac, i radi kao elektromonter u JKP “Javno osvetljenje“ Beograd.
Darkovo radno mjesto je takvo da bi mu pozavidili adrenalinski zavisici i ljubitelji opasih selfija! On ima tu privilegiju da Beograd vidi iz onog ugla koji je većini nedostupan, a fotogrfije koje odatla pravi su za vrtoglavicu, piše Blic.
Skromno, za sebe kaže da je timski igrač i da je kolektivu sve podređeno, ali i da ga taj tim uvijek bira za teško dostupne lokacije, koje se ne dosežu iz korpe hidraulične platforme, najvećeg saborca montera u ovom komunalnom preduzeću.
Kako je posljednjih desetak godina uprava grada Beograda prepoznala značaj kreiranja identiteta grada tokom noćnih časova, dekorativnim osvjetljavanjem najznačajnijih javnih objekata, tako su se javljali mnogobrojni izazovi postavljanja opreme i instalacije javnog osvetljenja na specifičnim mjestima.
Znanje, spretnost i odvažnost, neki su od preduslova za boravak i rad na vrhu pilona Mosta na Adi, kupoli Doma Narodne Skupštine, zvoniku Crkve Svetog Marka ili Hrama Svetog Save.
– Elektromonteri u našem preduzeću se ne plaše visine, to je uslov za ovaj posao – kaže.
Adrenalinski udar kaže da ne osjeća, jer ne razmišlja o opasnosti dok hoda po klizavim krovovima ili neobezbjeđenim visokim površinama, montirajući svetiljke teške i po nekoliko kilograma, nekad gdje nije izvodljivo i bez sigurnosne užadi.
Najviša kota u Beogradu koju je dosegnuo, i koja omogućava jedinstveno sagledavanje grada iz ptičje perspektive je je bio vrh pilona mosta preko Ade, odakle je i napravio ove nevjerovatne fotografije.
Njegovim angažovanjem, ovaj ali i mnogi drugi, postaju prepoznatljivi gradski reperi tokom noćnih časova zahvaljujući javnom dekorativnom osvetljenju. Na pitanje kako se osjeća u tim trenucima, kratko kaže: „Kao u svojoj sobi“.
Zadovoljstvo nakon završenog posla je uvijek veliko, naročito ako je zadat rok koji je teško ispoštovati, ili se radi po nekoliko smjena, u klimatski nepovoljnim uslovima, po velikoj vrućini ili jakoj hladnoći, što je nerijetko.
Ipak, jedan posao se duboko urezao u svijest ovog mladog čovjeka:
– Tokom poplava koje su 2014. zahvatile Obrenovac, kao i mnoga druga gradska preduzeća, angažovani smo kako bismo pomogli ugroženima. Naš zadatak je bio da uz ograničena sredstva za jako kratko vrijeme obezbijedimo napajanje električnom energijom mobilne stanice Crvenog Krsta i neke bezbjednosne objekte”
Mukotrpnog rada i napora koji su uložile ekipe „Javnog osvetljenja“ u ovoj bespoštednoj borbi se više i ne sjeća, ali kaže da je rado podijelio svoje obroke psima, koji su bili zarobljeni bujicom nadolazeće vode, na mjestu gdje je trebalo postaviti opremu.
Svjestan kompleksnosti poverenog zadatka, govori da je neponovljiv osećaj rada za opšte dobro, u takvim uslovima gdje je na testu čovječnost, hrabrost, znanje ali i sreća.
U vrijeme kada mnogi mladi biraju druge puteve, ovaj četrdesetogodišnjak broji petnaest godina rada u JKP “Javno osvjetljenje“ Beograd, što je prava rijetkost među mlađom generacijom.
Do sada, Darko je odolijevao izazovima odlaska iz kolektiva, za koji kaže da je specifičan po mnogo čemu, prevashodno asocijacijama koje budi u građanima na ulicama koji ga sreću. I dok neki u neznanju negoduju kada vide elektromontere na ulici, drugi se raduju.
Najmlađi se, poistovećujući sive uniforme sa crtanim super-junacima, rado upuštaju u razgovor sa gospodarima visina beogradskih ulica. Fotografisanje uz bezbrojna pitanja o avanturama na krovovima su neizbježna. „Djeca su tada najsrećnija, i to je nemjerljiv osjećaj“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu