Sudbine

Zdravko Čolić (30): Susret sa Džegerom (VIDEO)

Iako je Zdravko Čolić mislio da će mu karijera propasti poslije slabog plasmana u Luksemburgu, desilo se suprotno.

FOTO: YURI KOCHETKOV/EPA

Nekoliko ozbiljnih menadžera svjetskih diskografskih kuća zapazili su talentovanog pjevača iz Sarajeva kada je na Pjesmi Evrovizije pjevao pjesmu “Gori vatra”.

Menadžeri američkog združenog ogranka kompanija “Warner Bros – Elektra Records – Atlantic Records)” ili skraćeno WEA, sa sjedištem u Minhenu, vrlo brzo su mu poslali svoju ponudu. Zigfrid Eloh mu u proljeće 1974. godine šalje pismo kojim ga poziva da bude gost njegove kompanije na velikom muzičkom sajmu “Midem”, koji se u januaru održavao u Kanu. Napisao je kako je posmatrao njegov nastup u Luksemburgu, koji je bio “vatren”, i smatra da bi trebalo da se sretnu i porazgovaraju o mogućoj saradnji.

Ručak u Kanu

Ovakvo pismo rijetko kada dobijaju umjetnici iz manjih zemalja svijeta, među kojima je bila i SFRJ. Vrata svjetskog šou biznisa u to vrijeme bila su rezervisana gotovo 90 odsto za američke ili britanske zvijezde, te poneku njemačku, francusku ili špansku zvjezdicu. Čola je bio svjestan šta takav poziv znači. Trebalo je ponovo prelomiti i skupiti hrabrost, te krenuti u neizvjesnu avanturu. Baš kao kada je krenuo u Beograd da nastupa sa “Korni grupom”.

Naravno, hrabrosti i radoznalosti mu nikad nije nedostajalo. Spakovao se i krenuo u Kan. Dočekao ga je Eloh, koji je važio za moćno ime u disko industriji, čovjek koji stvara velike zvijezde. On je u Zdravku vidio potencijal, kristalni vokal i plamen u očima. Za ručkom u jednom luksuznom kanskom restoranu Eloh je bio veoma konkretan. Ponudio je Zdravku Čoliću ugovor na šest mjeseci, koje je trebalo da provede u Njemačkoj i da snimi nekoliko singlova za njemačko i englesko tržište. Eloh je bio poslovan i veoma hladan, a Zdravko je želio da razmisli o svemu. Rekao je da prihvata ponudu da snimi pjesme, ali ne i da boravi u Njemačkoj. Nađeno je kompromisno rješenje. Ponuđeno mu je da snimi tri singl ploče, da se testira tržište, a potom je slobodan da se vrati kući. Na tu ponudu Čolić je pristao.

Šampanjac

Na jednom prijemu u Kanu, Čola je za jednim stolom sjedio odmah pored jednog od svojih mladalačkih idola, frontmena grupe “Rolingstonsi”, Mika Džegera. Mik je bio oduševljen Čolinom pričom, pa mu je čitavo veče naručivao šampanjac.

– Još u doba prvih svirki u Baošićima, moj prijatelj Peni iz Beograda, koji je rođen istog dana kada i Mik Džeger, i ja smo za njegov rođendan pregradili kamenjem jadransku magistralu i naglas pjevali “Jumping Jack Flash”. Tada nije bilo kao sada gužve na magistrali, ali ostala mi je slika Penija kako leži na magistrali još toploj od sunca i pjeva “Jumping Jack Flash, its soo good”. Kada sam na prijemu u Kanu 1974. upoznao Mika Džegera ispričao sam mu tu anegdotu. Sjedili smo jedan pored drugog i ja sam mu rekao da sam popularan pjevač iz Jugoslavije. Ispričao sam mu kako smo moj drugar Peni i ja proslavili njegov rođendan. Džeger nije mogao da vjeruje da neko zaustavlja saobraćaj i svira nešto od “Rolingstonsa”. Bilo mu je jako zanimljivo, pa je čitavu noć naručivao šampanjac i vikao “Piće za Džamping Džeka iz Jugoslavije” – priča Čola.