Zdravko je sjajno pjevao i nije imao problem da se takmiči. Takmičarski duh nosio je u genima, a kao sportista samo ga je još više razvio.
Želio je odmah da svima pokaže da je spreman da bude pobjednik.
– Moje pjevačko krštenje dogodilo se zapravo u trećem razredu gimnazije u Bijeloj, u Boki Kotorskoj. Sa drugom Nedimom Idrizovićem došao sam u Baošiće i on me je nagovorio da se prijavim na lokalno takmičenje pjevača amatera. Pjevao sam „Lejdi Madona“, hit iz repertoara “Bitlsa”. Tada sam osvojio drugo mjesto i dobio novčanu nagradu od 15.000 dinara, koju smo potrošili tako što smo autobusom otišli u Dubrovnik, uživali u kolačima na Stradunu, šetali, otišli na gala ručak, a onda ušli u voz za Sarajevo. Od novca koji nam je ostao častili smo cijelo društvo u Sarajevu. Ta nagrada bila mi je neki pravi podstrek da sam dobar zabavljač. To mi je možda i preokrenulo život – rekao je Čola.
Pjesma Pola Makartnija “Lejdi Madona” bila je u to vrijeme pravi hit, a u Čolinoj interpretaciji nosila je energiju “Bitlsa”. Kada je mnogo godina kasnije u Londonu sreo i razgovarao sa Polom Makartnijem, ispričao mu je anegdotu iz Bijele. Makartni se obradovao Čolinoj priči i bilo mu je drago što je kolega iz male evropske zemlje uspio djelimično zahvaljujući njegovoj pjesmi.
Iz Čoline priče svako može zaključiti koliko je dinar u to vrijeme zaista vrijedio i koliko je zaista bilo isplativo baviti se muzikom. Najpopularniji pjevači u to doba, poput Ive Robića ili Đorđa Marjanovića, imali su velike honorare, a lako su im se otvarala i vrata koncertnih turneja po SSSR.
Uspjeh na takmičenju u Bijeloj značio je mnogo mladom Zdravku Čoliću. Bio je svjestan, po reakcijama publike, da ih lako može “zapaliti” i pjesmom natjerati da zaigraju i zapjevaju zajedno s njim.
Svjetla pozornice su ga jedino zanimala. Bio je veoma realan i znao da treba da studira i završi fakultet bez obzira na uspjeh koji bude postigao u muzičkom svijetu. Novac koji je dobio kao nagradu na takmičenju u Bijeloj odmah je potrošio čašćavajući drugare, a takav odnos prema novcu zapravo nikad nije promijenio. Smatrao je da je novac za trošenje, a ne za slaganje na kamaru. Uvijek je ostao galantan i široke ruke.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi
Zdravko Čolić (1): Zvijezda je rođena
Zdravko Čolić (2): Rano djetinjstvo
Zdravko Čolić (4): Dodir predaka
Zdravko Čolić (5): Raspjevavanje glasa na posijelima (VIDEO)
Zdravko Čolić (6): Školsko doba
Zdravko Čolić (7): Proročke riječi Đorđa Marjanovića
Zdravko Čolić (8): Između gitare i sporta
Zdravko Čolić (9): Časovi gitare
Zdravko Čolić (10): Magija zvana Elvis (VIDEO)
Zdravko Čolić (11): Romansa na moru
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu