Sudbine

Zdravko Čolić (45): Koncert na Marakani (VIDEO)

Veliki jugoslovenski uspjeh rezultirao je spektakularnim koncertom Zdravka Čolića na „Marakani", održanom 5. septembra 1978. godine.

FOTO: FEDERALNA.BA/FACEBOOK/SCREENSHOT

Na njemu se okupilo oko 70.000 ljudi.

Izbor mjesta bio je logičan; Čola je bio veliki ljubitelj fudbala, a Marakana mu je od malena bila kultno mjesto.

– Divili smo se Marakani kao najvećem stadionu na Balkanu. Dakle, od mog bavljenja sportom je ostala vezanost za Marakanu. Svuda u svijetu najveći muzički događaji odvijaju se na najvećim stadionima. Zato nije bilo teško da se odlučimo baš za nju – objašnjava Čola.

Tada na tribinama Marakane nije bilo sjedišta, pa je na njih moglo da se smjesti duplo više publike nego danas. Bina je bila na atletskoj stazi, okrenuta ka Zapadu, a publika je popunila dio Juga i Sjevera. Dan pred koncert dopremljena je ozbiljna oprema iz Londona. Ozvučenje i laseri su bili vlasništvo čuvenog benda „Pink Flojd”. Sve je bilo spremno za vrhunski šou.

U pratećoj Čolićevoj grupi klavijature je svirao Kris Nikols, a bas Dado Topić, zvijezde tada već bivšeg sastava „Time”. Topić je nastupio kao zagrijavanje, otpjevao je nekoliko svojih hitova, a zatim je na binu stupio Zdravko Čolić praćen razgolićenim „Lokicama”.

Kada je Čola izašao uz bijeli dim u šljaštećem srebrnom kostimu i zapjevao “Dobra vam noć, prijatelji” stadion je eksplodirao, a tenzija puna cike, vriske, nije se stišavala do kraja koncerta, što se dobro vidi u dokumentarnom filmu snimljenom tom prilikom. Bio je to njegov 74. koncert na turneji “Putujući zemljotres” i svi su bili uvježbani – od orkestra, preko majstora svjetla do baletske grupe.

Čola je pjevao najveće hitove iz svog već tada bogatog repertoara i mijenjao garderobu nabavljenu u Londonu. Isto su radile i “Lokice”, koje su za svaku numeru imale posebne kostime, crne, pa srebrnaste, pa ružičaste, pa crvene. Čola ih je pratio punim tempom, radio je iste dobro uvježbane pokrete kao i one, a kada bi zanjihao kukovima djevojke u publici bi počinjale histerično da vrište. Srećom, te večeri nije bilo kiše, koja je bila najavljivana. Tek poneka kapljica, čisto da raznobojni kišobrani u publici doprinesu još šarenijoj atmosferi.

Na sred koncerta mladom pjevaču iz Sarajeva dodijeljena je “Zlatna kaseta”, za 75.000 prodatih kaseta s albumom “Ako priđeš bliže”, a za 218.000 ploča istog albuma predata mu je “Dijamantska ploča”, prva takva kod nas.

Kao gosti koncerta pojavili su se Kemal Monteno, Arsen Dedić, Kornelije Kovač, Josip Boček, trio “Strune” i pjevački kvintet RTB.

Poslije furioznog finala koncerta i nekoliko biseva, tačno u 20 sati i 50 minuta počeo je veliki vatromet. “Vatra ljubavi” preplavila je stadion Crvene zvezde i ostala zauvijek u sjećanju srećnika koji su gledali koncert. Na kraju koncerta Zdravko je uzeo korpu punu crvenih ruža, koja je donesena na binu, poklonio se i otišao iza scene.

Na stadionu su te večeri snimljeni i prvi kadrovi filma o Zdravku „Pjevam danju, pjevam noću”. Scenario je pisao novinar Dušan Savković, a režirao je reditelj Jovan Ristić. Film je na kraju bio dokumentarac od 90 minuta, koji je prethodno pretočen u seriju TV Novi sad od četiri epizode, te nekoliko mjeseci kasnije, poslije bioskopske premijere, prikazan na tadašnjoj Jugoslovenskoj televiziji.

Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slijepih.

(Nastaviće se)