Pošto je većinu života proveo sam sa svojim sopstvenim mislima, ima specifičnog iskustva kada je u pitanju izolacija sa kojom će većina nas morati da se suoči u narednim nedjeljama i mjesecima.
Morandi je bivši profesor i na ostrvo Budeli, u blizini Sardinije, došao je slučajno, kada je pokušao da jedrilicom stigne od Italije do Polinezije, prije 31 godinu. Potpuno se zaljubio u netaknutu prirodu, kristalno čistu vodu, koralni pijesak i predivne zalaske sunca. Odlučio je da ostane.
Preuzeo je posao vođenja računa o ostrvu od svog prethodnika i sada, u svojoj 81. godini života, i dalje živi tu. Važi za neku vrstu italijanskog Robinzona Krusoa.
Svake večeri odlazi na spavanje u svoju kamenu kućicu, a ujutru se budi uz spektakularan izlazak sunca, okružen prirodom. I dalje uživa u istraživanju svakog grma i litice i uz doručak razgovara sa ptičicama koje ulijeću i izleću kroz maleni kuhinjski prozor.
Trudi se da ostane u toku i prati vijesti. Za korona virus je saznao kada je čuo kako je pogodio Italiju, a zatim i ostatak svijeta.
Trenutno svoj osamljenički svijet smatra za najbezbjednije mjesto na planeti. Takođe je željan da podijeli nekoliko savjeta o tome kako najbolje podnijeti samoizolaciju.
Ja sam dobro, ne plašim se – govori preko mobilnog telefona, koji mu predstavlja vezu sa ostatkom svijeta. “Ovde se osjećam bezbijedno. Ostrvo mi pruža potpunu zaštitu. Nema nikakvog rizika. Niko ne slijeće, nema čak ni brodova koji prolaze u blizini.”
Teška vremena
Kao i mnogi od nas, Mauro se brine za svoje prijatelje i porodicu koji žive na sjeveru Italije, u Modeni, jednom od dijelova Italije koji je najviše pogođen virusom.
– Suočavaju se sa jako teškim vremenima – kaže.
Morandijev život se nije mnogo promijenio od kad je pandemija zahvatila Italiju, osim što sada mora duže da čeka da mu neko donese hranu sa obale, zbog teških mjera restrikcija koje je sprovela vlada u Rimu.
To znači da su čak i povremene posjete turista tokom zimskih mjeseci potpuno prestale. Tokom godina, navikao se na ljude koji dolaze na jednodnevni izlet na ostrvo, sprijateljio se sa njima i ponekad dijelio obroke sa njima.
Sada kada je potpuno sam, dane provodi posmatrajući more, udišući čist vazduh, sakupljajući hranu, pripremajući obroke i, naravno, boraveći na Instagramu.
– Bude mi dosadno, pa ubijam vrijeme tako što fotografišem plaže, životinje i pejzaže i te fotografije delim sa ljudima na društvenim mrežama i Instagramu – objašnjava on. “Imam baš mnogo pratilaca.”
Ovaj pomorac nepotkresane brade smatra da će virus spriječiti turiste da obilaze ostrvo makar do jula i dodaje da ga ne plaši samotnih ljetnjih meseci.
Morandi ima nekoliko savjeta za ljude primorane na izolaciju u Italiji i ostatku svijeta. On tvrdi da na nekoliko nedjelja provedenih u kućama ne treba da nas plaše, već da treba da iskoristimo to vrijeme da bolje upoznamo sebe.
To govori, kako kaže iz ličnog iskustva. Iako ima cijelo ostrvo samo za sebe, mediteranske zime umiju da budu hladne, tako da ponekad provodi po nekoliko mjeseci zavoren.
– Svaku zimu provodim zatvoren u svojoj kući, ponekad mjesecima i teško da mogu da se krećem po ostrvu, tako da sam unutra ili na kućnom pragu ispod tende. Kako je moguće da ljudi ne mogu da ostanu u kući par nedjelja? To je apsurdno!”
Kako Italija pooštrava mjere zaštite i sve više ograničava kretanje zarad lakšeg kontrolisanja virusa, desetine Italijana su pisane kazne zbog izlaska iz domova bez prijeke potrebe, da bi prošetali parkom ili plažom.
Od lutalice do osamljenika
– Dosta čitam i razmišljam. Mislim da se mnogi ljudi plaše čitanja, jer ako čitaju onda će i da razmišljaju o svemu i svačemu i to može biti opasno.
– Ako počneš da razmišljaš i sagledavaš stvari kritički i iz drugačijeg ugla, možda uvidiš da zapravo vodiš neispunjavajuć život ili da si zapravo loša osoba ili si činio loše stvari.
Ovakva vrsta samospoznaje, može da bude izuzetno pozitivna, tvrdi Mauro. Sjeća se sopstvene transformacije iz neozbiljnog čovjeka koji luta sa mjesta na mjesto i koji je proputovao pola Evrope do osamljenog ostrvljanina.
– Nije mi više bilo do putovanja, izgubio sam interesovanje – kaže – Shvatio sam da je najljepše, najopasnije, najavanturističkije putovanje, koje najviše ispunjava, ono unutar sebe samog, sjedio ti u svom stanu ili ovde na ostrvu. Baš zato ostajanje u kući mnogima može jako teško da padne.
Ali, dodaje da se nikada ne osjeća usamljenim.
Po Morandijevom mišljenju, većina ljudi ne žele da budu sami jer im ne prija sopstveno društvo i ova prinudna izolacija je natjerala mnoge da se suoče sa time.
Takođe dodaje da je ova kriza idealna prilika za mnoge da preispitaju svoje živote, ali da je mnogi, nažalost, neće iskoristiti.
– Ne vjerujem da ljudi mogu tek tako da se promijene – kaže on – Možda neki pojedinci imaju tu snagu, ali većina je previše naviknuta na udobne i ubrzane živote.
U međuvremenu, vrijeme teče kao i inače na ostrvu Budeli.
Zima je ove godine bila blaga, uz proljećne temperature i toplo sunce. Ostrvo je prilično netaknuto. Nema zagađenja. Kristalne, nestvarno plave vode, raskošna divlja vegetacija, stijene koje izgledaju kao umjetnička djela i čist vazduh.
– Mačka mi je uginula prije neki dan, imala je 20 godina – govori Morandi – Možda ova klima stvarno pospješuje dug život.
Sve što mu je potrebno
Budeli je jedno od najlepših ostrva na Mediteranu. Postoji još od preistorijskih vremena, a legenda kaže da ostrvo zapravo ostatak mitskog carstva Atlantide, koje je progutalo more.
Ipak, Mauro kaže da ostrvo nije imuno na klimatske promjene i destruktivno prisustvo ljudi.
Nedavno, jasna linija rozikastog peska presijecala je obalu, sačinjena od ružičastih i narandžastih dijelova slomljenih korala, kristala, fosila i mrtvih morskih bića.
– Sada je ta boja skoro nestala, teško se vidi – objašnjava čovjek – Smijer vjetrova oko Budelija se promijenio, ne nanosi više ružičasti pijesak, kako nekada.
Haos u Italiji dao je ovom čuvaru Budelija malo vremena da donese odluku o spostvenoj sudbini.
Posjedstvo ostrva se mijenjalo nekoliko puta tokom minulih godina. Od 2016. godine Budeli posjeduje vlada, kao nacionalni park, zbog čega Morandijeva pozicija više nije potrebna – scenario koji se godinama borio da izbjegne ne bi li nastavio da živi na ostrvu.
Vanredno stanje zbog virusa vrlo vjerovatno će odložiti odluku koja se tiče Maurove budućnosti na neodređeno vrijeme, mada njegova sklepana kućica plače za popravkama.
– Za sada imam sve što mi je potrebno. Imam struju, tekuću vodu i malu peć za grijanje. Ne mogu da se požalim.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu