Danas se mnogo toga promijenilo. Blizina EU nije naročito poboljšala život stanovnicima pograničnog područja Srpske uz Unu i Savu, ali ni onima koji žive u Hrvatskoj. Nezadovoljstvo i razočarenje prisutno je sa obje strane Save. Granice su čvršće, prekogranična saradnja komplikovanija, a barijere svakodnevno veće.
-Ako je suditi po pričama naših komšija, onda život u EU nije bajka. Sve je tamo skupo, pa onda dolaze ovdje u Srpsku u šoping, a kupuju sve, najviše hranu priča Zoran iz Gradiške.
Upravo u Gradiški su prednosti pograničnog područja najvidljivije i to u trgovačkim centrima gdje su gosti iz EU zahvalni kupci prehrane, hemijskih sredstava, garderobe, obuće, a dolaze i zbog mnogih zanatskih usluga koje su u Gradiški jeftinije nego u EU.
–Život u EU je skup i nije to baš sve onako kako smo očekivali u vrijeme dok smo čekali da Hrvatska uđe u Uniju. Sreća je pa živimo tu blizu granice, a u Srpskoj i BiH je sve mnogo jeftinije. Znamo da i narod u BiH živi teško, kriza je. Imaju male plate i nizak standard. Mi imamo nešto veća primanja, ali i cijene su previsoke. Isplati se doći u BiH i pazariti – priča Anto iz Siska koga smo zatekli pred jednim tržnim centrom u Banjaluci.
I sagovornici Srpskainfo u Kostajnici kažu da je život pored granice težak.
-Hrvatska i Evropa su prešle preko Une i duboko ušle u Kostajnicu. Stare gume dijele dvije zone, istok i zapad. Preko tih guma koje su podijelile sela, kuće, njive, ulice i ljude teško je preći, a još teže objasniti šta smo dobili a šta time izgubili – požalio nam se Dragoslav Grmuša iz Kostajnice u RS, koji je prije rata živio u Hrvatskoj Kostajnici, u sadašnjoj EU.
Za privrednike situacija je bolja. Svetozar Stojisavljević, direktor “Forteste” kaže da je pogon za preradu drveta sa stotinjak radnika izgradio u susjednoj Hrvatskoj Kostajnici, koristeći prednosti poslovanja u EU.
-Opredijelio sam se za investiciju u EU zbog lakše nabavke sirovine, jednostavnijih procedura za započinjanje biznisa i državnih stimulacija. U RS živim, a na posao, u svoju firmu, idem preko granice. To je jedna od rijetkih pogodnosti blizine Evropske unije – kazao nam je Stojisavljević.
Ni u Kozarskoj Dubici situacija se mnogo ne razlikuje od Kostajnice. U selima naši sagovornici ne prepoznaju posebnu korist života u pograničnoj zoni.
-Za seljake, ratare, ribare i ostale granica je kao nevidljivi zid. I ono što bi moglo da se radi i sarađuje, ljudi se ne usuđuju jer su ratne barijere još uvijek velike u glavama ljudi. Političke razlike i bliska prošlost su još uvijek teret, mada situacija ide ka boljem – kaže Dragan Milić iz Kozarske Dubice, veterinar i ribar koji mnogo vremena provodi na Savi.
Preko graničnih prelaza Orašje i Gunja u Brčko distrikt u kupovinu dolaze građani Hrvatske iz Županje, Gunje, Vrbanje i drugih mjesta u blizini granice sa BiH.
Marijana iz Gunje koju od Brčkog dijeli samo most na Savi, i odakle ljudi znaju doći i pješke, dolazi veoma često.
– Navikla sam da dolazim u Brčko u kupovinu. Najmanje dolazim zbog cijena prehrambenih prozvoda, tu je to negdje. Nešto je možda malo jeftinije, nešto košta isto, posebno kada mi imamo akcije, ali tu mi je najbliže. Uglavnom kupujem tekstil i obuću, jer do Osijeka je 100, a do Brčkog su tri kilometara – kaže Marijana.
Dodaje da njeni poznanici iz Županje odjeću i obuću u zadnje vrijeme kupuju u Novom Sadu.
Brčaci rijetko odlaze u Hrvatsku zbog kupovine, a i kada to čine razlog je veći izbor odjeće i obuće, zbog koje uglavnom odlaze u Osijek.
Na pitanje šta su dobili ulaskom Hrvatske u EU uglavnom sliježu ramenima.
Tako je ”unija snova” za svega pet godina postala unija briga, a mnogi se kad pređu granicu na Savi u EU osjećaju kao građani drugog reda.
-Kad ulazite u Hrvatsku imate na granici poseban prolaz za državljane EU, a poseban za nas ostale koji kao nešto težimo Briselu. To je klasična diskriminacija – kaže Sanel iz Tuzle kojeg smo zatekli u Gradiški na ulazu u BiH.
Srbijanci okupirali Bijeljinu
Zbog blizine, primamljiva destinacija za državljane Srbije, u posljednje vrijeme su veliki tržni centri u Bijeljini, u kojima, kažu, vikendom imaju i do 2.000 kupaca, od čega je 40 odsto iz Srbije.
Cijene su, kažu, povoljnije nego u Srbiji , a sa povratom PDV uštede i do 50 odsto novca. Goran Grebić iz Sremske Mitrovice sa suprugom i dvije kćerke u kupovinu u Bijeljinu dolazi jednom mjesečno.
–Kupujemo hranu, kućnu hemiju, odjeću i obuću. Djecu spremamo svake jeseni za školu jer su čak i sveske i ostali školski materijal znatno jeftiniji. Pazarimo za pedesetak evra, a to bi nas u Srbiji koštalo gotovo duplo više – kaže ovaj Srbijanac.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu