Ozbiljan posao, sa punim radnim vremenom vole i sa uživanjem svaki dan dolaze, šiju, prekrajaju, skraćuju.
I to po cijenama nižim od onih koje nude u drugim krojačkim salonima u gradu. A baš svaka marka „zarađena“ u šivaonici bude utrošena za kupovinu namirnica za obroke koje priprema „Mozaik prijateljstva“.
Njih dvije čine tim koji vrijedno radi. U šivaonici, koji se nalazi pored javne kuhinje „Mozaika prijateljstva“ i javnog kupatila u Ulici Mirka Kovačevića 1, mašine za šivanje su u pogonu svaki radni dan.
Sa mušterijama srdačne i susretljive, rado progovore koju riječ. Korisnici javne kuhinje ih znaju, prepoznaju i pozdravljaju, gdje god da ih sretnu.
Anka Barudžija i Sanja Vukelić ne rade za platu, već za puno srce.
Sanja nije zaposlena, a u šivaonici je već tri godine, kao volonter. Ističe da joj „Mozaik prijateljstva“ puno pomaže sa hranom.
– Kod kuće imam nepokretnu mamu i ne mogu nigdje da radim, tako da mi ovaj posao baš dobro dođe. Oni meni baš puno pomognu – priča ona za Srpskainfo.
Korona je mnogima donijela velike probleme, pa su krizu osjetili i u humanitarnoj šivaonici.
– Nema posla kao prije, ali snalazimo se. Šijemo cegere, krpe, ponekad ljudi dođu i kupe. Nije lako, ali mora se izdržati – kaže Sanja.
U šivaonici „Zlatne ruke“ mušterijama nude sitne krojačke prepravke, zamjene rajsferšlusa, šiju cegere za namirnice, krpe za brisanje, po narudži šiju i radne kecelje…
Kod njih su cijene jako povoljne, povoljnije nego u ostalim krojačkim salonima. Tako, naprimjer, skraćivanje hlača i trenerki košta četiri marke, skraćivanje haljina od četiri marke pa na više, zavisi od širine.
Šivanje traka za zavjese je od jedne, do jedne i po marke po metru.
– Cegere prodajemo za tri marke, a kuhinjske krpe po marku – kaže Sanja.
A za materijale se snalaze kako znaju i umiju. Dosta materijala im donesu i dobri ljudi koji su svjesni kako velik i human posao one rade.
Oni koji bi željeli nešto da poruče iz šivaonice „Zlatne ruke“ mogu da odu direktno kod njih ili pozovu brojeve telefona 051/268-608 i 066/968-903.
Gospođa Anka u šivaonici je tri godine, od njenog početka rada. Vještim rukama šnajdera okreće platno i namješta konce. Kaže da ovaj posao prije nije radila, iako je baš to završila.
– Jedino sam djeci, kod kuće, ponekad nešto sređivala – priča ona za Srpskainfo.
Volonterski rad nije nešto sa čim je tek počela. Kaže da je ranije bila angažovana u Crvenom krstu, gdje je volontirala u programima kućne njege i pomoći u kući. U šivaonici i „Mozaiku prijateljstva“ se osjeća kao kod svoje kuće.
– Mnogo volim što sam ovdje. Puno mi je srce, srećna sam i zadovoljna – sa osmjehom priča Anka.
Vikendom, kad nisu u šivaonici, ove vrijedne i humane dame uskaču u pomoć u javnoj kuhinji „Mozaika prijateljstva“. Naime, svake druge nedjelje idu u kuhinju.
– Da se malo ekipa iz kuhinje odmori, pomažemo koliko možemo. Ogulimo krompir, mrkvu, luk. Kad spremaju neka slavlja, isto pređemo tamo da pomognemo – pričaju ove vrijedne žene.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu