Društvo

"ZNAJU ENGLESKI, ALI NE I DA KAŽU KAKO SE ZOVU" Djeca sve kasnije progovaraju i lošije govore

Činjenica da nam djeca sve kasnije progovaraju ozbiljan je problem koji narušava osnovu maternjeg jezika, ali i razvoj te djece koja često ni sa tri godine ne razumiju svoju okolinu.

"ZNAJU ENGLESKI, ALI NE I DA KAŽU KAKO SE ZOVU" Djeca sve kasnije progovaraju i lošije govore
FOTO: SHUTTERSTOCK

Na to učestalo upozoravaju logopedi u Srpskoj, ističući da je usporeni govorno-jezički razvoj djece sve izraženiji problem. Istovremeno, dok nam mališani sve kasnije progovaraju i teže razumiju i svoje roditelje, taj nedostatak nadomjeste stranim jezikom, najčešće engleskim.

Engleski je najčešći zahvaljujući tehnologiji koju sve više koriste, ali na neadekvatan način – istakla je nedavno logoped Mira Cvijanović iz dobojskog Centra za mentalno zdravlje pri Domu zdravlja.

Po iskustvima logopeda koji rade u domovima zdravlja u Srpskoj, dešava se da im dolaze djeca i sa četiri godine koja znaju da kažu boje na engleskom jeziku ili engleski alfabet, ali ne znaju da kažu kako se zovu.

Oni ističu i da bi prva smislena riječ kod djece trebalo da se pojavi već negdje oko prvog rođendana, a najkasnije do godinu i po starosti.

– Međutim, mi već imamo iskustva da nam dolaze djeca sa dvije ili dvije i po godine koji apsolutno nemaju ni tu jednu riječ ili imaju jednu, eventualno dvije rječi – upozorava logoped bijeljinskog Doma zdravlja Andrijana Kovač.

Crtani filmovi

Neki od razloga za to su, ističu stručnjaci, prerano i pretjerano izlaganje tehnologijama, činjenica da su ta djeca najčešće vrlo malo fizički aktivna, često su i nedovoljno stimulisana u samoj svojoj porodici, a imaju i lošiju socijalnu interekaciju jedni između drugih.

– Na osnovu podataka koje dobijemo od roditelja, najčešće su djeca koja kasno progovaraju mnogo vremena provodila gledajući crtane filmove. Oni su zapravo od najranijeg perioda tog svog razvoja bili izloženi tim sadržajima i obično su to neki crtaći za koje se vjeruje da su prilagođeni tom uzrastu. Međutim, mislimo da taj problem svakako ima veze i sa tim da djeca provedu i po nekoliko sati gledajući crtaće. Naravno, govorimo o djeci kod kojih ne postoji neko neurološko oštećenje ili neki drugi razlog koji usporava razvoj govora. Djeci treba što više motorne aktivnosti i stimulacije i treba im govoriti, jer oni uče od nas. U tom smislu je svakako alarmantno to što nam djeca ne govore, najčešće zbog neadekvatne stimulacije – ističe Kovačeva.

Po njenim riječima, govor se ne može sam razviti i naučiti.

– Socijalno okruženje je za to, pored svih drugih faktora, jako bitno. Međutim, ta stimulacija od strane roditelja često izostaje – kaže Andrijana Kovač.

Tretmani

Ohrabrujuće je, ističe, to da se ovakvi problemi sa kasnim progovaranjem mogu riješiti adekvatnim tretmanom i važnim radom upravo sa roditeljima. Nakon savjetovanja i obuke roditelja, ističe, primjećuje se da i djeca napreduju.

Takvi tretmani, ipak, traju i po nekoliko godina, a važno je i da se pomoć potraži što ranije, jer je sa odrastanjem djece sve teže idu i tretmani. Najbolje se, kaže, radi sa djecom do tri godine starosti.

Po podacima dobojskog Doma zdravlja, nedavno testiranje učenika prvih razreda osnovnih škola otkrilo je da čak 35 odsto njih treba radni tretman logopeda. Osim toga, svaki treći predškolac ima problem s pravilnom artikulacijom glasova. To je još jedan od problema sa govorom koji je sve izraženiji, navode stručnjaci.

– U predškolskom periodu najčešće su uočeni poremećaji izgovora glasa l, r i glasova iz grupe sigmatizma – s, z, c i svi ostali glasovi sa kvačicama. Glas r je specifičan po svojoj artikulaciji, jer ga je najteže iskorigovati i treba do 35 logopedskih seansi, zbog učestalosti svih mišića govornog aparata u njegovoj korekciji – kaže logoped Mira Cvijanović.

Problem nepravilne artikulacije glasova najčešće se uočava sa uzrastom od četiri do pet godina, a bez tretmana može da dovede i do nepravilnog pisanja kod djece.

Roditelji ne razgovaraju s djecom

– Kada razgovaramo s roditeljima, često dobijemo podatak da oni sa svojom djecom uopšte ne razgovaraju. A djecu morate da učite, morate im pokazati nešto da bi dijete moglo to da nauči. Ono mora da nauči da izimitira i mora da razumije, da bi moglo da govori. Mala djeca prvo nemaju razvijen taj perceptivni govor, odnosno to razumijevanje, i prvo moraju proći tu fazu razumijevanja, pa tek onda kreću u ekspresiju i da govore – objašnjava logoped Andrijana Kovač.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije