Ova planina koju dijele opštine Teslić i Kotor Varoš sa najvišim vrhom Runjavica od 1.000 metara nadmorske visine, bogata je crnogoričnom šumom. Najviše ima bijelog i crnog bora, po kojem planina nosi ime. Odlikuje je i velika raznovrsnost biljnih i životinjskih vrsta. Bogata je vodenim tokovima, a najpoznatiji izvor je Hajdučka voda.
Planinski ambijent, čist vazduh i bujna priroda čine Borje jedinstvenim ambijentom ovog dijela RS. Tome doprinosi i komunikacija jer preko Borja prolazi regionalni put Banjaluka Teslić i blizina manastira Liplje.
Poslije snijega, u proljeće, ovdje bujaju mnoge biljne vrste u širokom pojasu od Solila pa sve do male Runjavice. Nakon lala stižu šumske jagode, maline, borovnice i kupine. U jesen rastu vrganji, poznatiji i kao „kraljeva gljiva”. Na daleko je poznata trava iva, ljekovita biljka koje ima u izobilju na Borju, a o njenoj ljekovitosti govori narodna izreka, „trava iva od bolna pravi živa“.
Ravka Vučenović iz Kotor Varoša često bere majčinu dušicu i hajdučku travu ili kunicu.
– Ovdje je sve čisto, zdravo i da ne treba propustiti priliku za sakupljanje ljekovitog bilja. Poslije sušenja, to mi dugo traje za čajeve, gotovo cijelu godinu. Ako ovdje nije čisto i zdravo, onda ne znam gdje bi to moglo biti – kaže Ravka, kojoj društvo čini Mlađenka Lolić, takođe iz Kotor Varoša.
– Imamo višestruku korist, sakupljamo ljekovito bilje, dišemo čist vazduh i boravimo u jedinstvenom, za zdravlje dragocenom ambijentu – uvjerava Mlađenka.
Takvu poruku shvatili su penzioneri, najstarija populacija iz više opština, koji se često okupljaju na Borju. Nedavno je na njihovom zborovanju bilo više od dvije hiljade osoba iz Teslića, Kotor Varoša, Čelinca, Petrova, Laktaša, Banjaluke…
Sveto Nikolić iz Ruževića kod Teslića, Risto Kovačević iz Gornjeg Teslića, Stojan Lazić iz Pribinića smatraju da su izleti i druženja u prirodi veoma važni i da se redovno odazivaju organizatorima putovanja i posjeta Borju.
– To nas zbližava, odvaja od sumorne svakodnevice i ohrabruje u stalnoj borbi sa socijalnim, zdravstvenim i drugim nedaćama. Priroda je melem na staračke rane, ona ih zbližava, čini srećnim i zadovoljnim – kažu penzioneri.
Ostoja Toprek iz Gornje Radnje kod Teslića davno je zavolio planinu Borja. Uskoro će napuniti prvu godinu penzionerskog staža.
– Došao sam da osjetim ljepotu prirode i da pobjegnem od svakodnevice. Ručak na planini za sve nas je doživljaj. Odavno nisam vidio više ozarenih lica, više osmjeha nego ovdje – uvjerava ovaj profesor srpskog jezika i književnosti birajući lijepe riječi za znamenitu planinu.
Andrej Drljić učenik Elektro škole u Banjaluci i njegov kolega, osnovac David Trivunović, obojica iz Kotor Varoša često dolaze na Borju. Na ovoj planini posebno su nadahnuti za muziku.
– Članovi smo folklorne grupe „Rudar” iz Kotor Varoša. Volimo muziku i pjesmu, a ovdje dolazimo kao gosti mnogih izletničkih grupa. Na ovoj planini uvijek smo nadahnuti za narodna kol. Zvuk naših harmonika razliježe se ovim pitomim i lijepim planinskim vrhuncima. To je jedinstven osjećaj – rekli su Andrej i David, među mnoštvom vršnjaka, članova umjetničkih grupa, učenika i sportista koji su na Borju pronašli pitomo mjesto, među biljkama i životinjama.
Pomoć penzionerima u Kotor Varošu
Ratko Čupić, predsjednik Udruženja penzionera Kotor Varoš, pohvalio je saradnju sa lokalnom upravom koja pomaže organizovanje izleta u prirodu.
– Na području Kotor Varoši ima 2.000 penzionera čija penzija prosječno iznosi 300 KM. Upravo pomoć opštine u takvim uslovima za nas je veoma važna, uključujući i finasijsku podršku tokom posjeta prirodnim ljepotama i drugim putovanjima – kaže Čupić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu