Kolumne

Znate li ko je Branislav?

Ispovijest Banjalučanina Branislava Kneževića, kome su ljekari ozbiljno ugrozili zdravlje pogrešnim liječenjem i hemodijalizama, nikoga ne smije ostaviti ravnodušnim.

Znate li ko je Branislav?
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Niko još uvijek nije odgovarao zbog toga što je Banjalučaninu uništen život i što je greškom ljekara, koji imaju svoje ime i prezime, Branislav osuđen da do kraja života odlazi na hemodijalize.

Uvijek, po pravilu, teška životna sudbina udara po onim običnim ljudima, koji se svakodnevno bore za egzistenciju.

To su oni koji nemaju bliske članove porodice i rođake na funkcijama i žive „ispod radara“, to su oni koji nigdje ne mogu preko veze.

Kada sistem ugrozi život ovakvim ljudima, rijetko ko će se i okrenuti, a od odgovornosti će bježati svi – do sljedeće žrtve, i tako u krug, i tako decenijama.

Branislav je običan čovjek koga je težak životni put doveo do ozbiljno narušenog zdravlja. Stanje mu se pogoršalo u martu 2013. godine, a mjesec dana kasnije završio je na hemodijalizi.

Pročitajte još

Da je Branislav rođen u nekoj normalnoj zemlji, savjesni doktori bi na vrijeme uočili da je pacijentu bilo bolje već nakon tri mjeseca, te bi mu promijenili terapiju, znajući da koliko god ona pomaže, isto tako može biti kobna. Nažalost, ljekari nisu gledali ili možda nisu željeli da vide da se Branislavu nakon tromjesečne terapije poboljšalo zdravstveno stanje. Umjesto da Branislava „skinu“ sa hemodijalize, ljekari su mu produžili liječenje naredne dvije godine?! Govoriti o tome da je bespotrebno liječenje koje je Branislavu uništilo život plaćeno oko 60.000 maraka, koje su otišle u džepove odabranih, suvišno je.

Zahvaljujući takvom „liječenju“ Banjalučanin je danas osuđen da do kraja života odlazi na hemodijalizu.

Najviše boli činjenica da uopšte nije moralo biti tako, da su ljekari savjesno radili svoj posao, odnosno da su kontrolisali nalaze pacijenta. Branislav je, inače, rođen u Republici Srpskoj, gde je dijaliza najskuplja i na godišnjem nivou poreske obveznike košta oko 30 miliona maraka.

Zato ne treba ni da čudi što su ljekari ovog Banjalučanina umjesto da gledaju njegove nalaze, pacijentu govorili: “Lezi tu, kada ti je bog dao”.

Ljudima poput Branislava mogu jedino pomoći oni koji su prošli istu ili sličnu golgotu i usput uspjeli sačuvati životnu snagu da pomažu ostalima.

Nažalost, malo je takvih, premalo, da bi se svi oni koji dijele sudbinu Branislava spasili iz čeljusti nakaradnog sistema bez odgovornosti, koji uništava sve pred sobom.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu