O tome nikada nije željela mnogo da govori, ali je u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” koju možete pratiti samo na Blic televiziji srijedom u 22 časa, na MTS kanalu 115 ogolila dušu i otkrila koliko joj je sve teško palo.
U emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” Zorana je otkrila kroz šta je sve prošla u životu ali i koliko su joj prijatelji značili.
– Znate kako, ja sam gospodu toliko zahvalna na prijateljima zato što, ako mi je možda i uskratio neke stvari, nazovimo to stvarima, vjerovatno sa određenim razlogom, ali kada su prijatelji u pitanju, to je jedno bogatstvo. Toliko divnih ljudi imam u svom životu da sam ponosna i zahvalna Bogu – istakla je pjevačica Zorana Pavić i objasnila kroz kakav je period te 2009. godine prošla, piše Blic.
– To je bio jedan period koji se zvao “kako se kalio čelik”. Dešavalo se da 20 dana ne izađem iz kuće ili stavim periku i idem na neku terapiju i slično. U društvu volim da budem, kako bih vam rekla, da ne mračim, nazovimo to onako žargonski i da budem radost ljudima koje volim, da li je to porodica da li su to prijatelji, saradnici. Naravno, tu su i konstruktivni razgovori sa prijateljima koji su najintimniji i najbliži duši, ali generalno ako su druženja ne bih da mračim i to ja vidim sama sa sobom kako ću i šta ću. Imam čak i kritiku na sopstveni račun u posljednje vrijeme da mi je malo možda dotrajala baterija da se češće iznerviram nego što bih inače, tako da moram te baterije nekada malo i da promijenim da bih funkcionisala, ali ne volim da budem nervozna i to neko svoje nezadovoljstvo, gledam da rješavam sama sa sobom ili sa najbližim bićima, da ne ugrožavam nikoga. Ispadam kao neki umprofor i mir u svijetu, ali mislim da je sebično ako neko svojim lošim raspoloženjem utiče na raspoloženje drugih. Taj period… trudim se da ga zaboravim, ima ona pjesma, “pamtim samo lijepe stvari”, mislim da je Gabi Novak, a ovo, trudim se da proživljavam, a vi ćete kao profesionalac, znam da ćete se složiti sa mnom, jedan moj prijatelj je rekao, sve što nam se dešava brusi nas. Sve nevolje doživljavam kao neka iskušenja, neke lekcije, streseš prašinu i ideš dalje… – ispričala je Zorana.
Zorana ranije nije željela da priča o problemu koji je imala…
– Ne mislim da je sramota biti bolestan nego nisam od tih koji bi to dijelili javno. Neko će reći šalješ podršku, kakvu podršku kad tebi mnogo nije dobro. Tad čovjek želi da bude sam sa sobom, da ga niko ne vidi, da je negdje šćućuren. Nemam ništa protiv onih koji to dijele sa javnošću, to je svačije pravo, ali to nije moj izbor – ispričala je Zorana i dodala:
– Meni je ta moja bolest, koja je iza mene, Bogu hvala, donijela i mnoge finansijske nepogode. Zato sam otišla i u jedan rijaliti. Nije mi to baš bila želja i nisam sebe vidjela tamo, ali sam mislila ako je to rješenje, čestito ću da se ponašam, kako znam ponašaću se, kao što je i bilo. Nisam riješila taj problem, otišla sam tamo, i mirna mi savjest. Prosto nisam sjedila skrštenih ruku, ali mi je mnogo finansijskih problema donijelo jedno breme sa kojim se moram priznati i dan danas nosim. To je jedna stijena koju nosim. To što sam ja vedrog duha i što sam, kažu ličnost i to što umijem da nosim i što sam u šinama što mi je najvažnije da ostanem u šinama da bih se i sa tim izborila, to je već sada druga stvar, ali to breme još uvijek postoji, nažalost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu