Kada je dijagnoza stigla, i otkrila da boluje od “nevidljive” bolesti, sindroma hroničnog umora, uslijedio je šok.
– Okidač za moju bolest bio je drugi porođaj carskim rezom. Pet godina nisu mogli da mi nađu od čega bolujem, a završila bih u krevetu čak iako se samo istuširam – priča Ina Ignjatović, jedna od oboljelih od sindroma hroničnog umora i članica Udruženja oboljelih od sindroma hroničnog umora.
Sindrom hroničnog umora, sve češći problem današnjice, može doslovno “zarobiti” ljude u krevetu i spriječiti ih da obavljaju svoje uobičajene aktivnosti. Hronični umor može ozbiljno ometati normalno funkcionisanje osobe.
Ignjatovićeva je godinama patila od simptoma koje mnogi od nas osjećaju u nekom trenutku.
Njeni simptomi su uključivali:
varijacije krvnog pritiska
temperature od 37,2 koje su trajale mjesecima bez prekida
česte infekcije
bolove u mišićima i zglobovima
umor koji ne prolazi
uvećani limfni čvorovi
glavobolje
zujanje u ušima
Kako kaže, to je bolest koja ima 1.001 simptom!
– Bilo je dovoljno da presvučem dijete i da se umorim. Ako se istuširam, morala sam odmah u krevet da se vratim da odmorim – kaže Ina.
Problem je i što ljekari nisu vjerovali da se sa njom nešto dešava. Kako kaže u svojoj ispovijesti, govorili su joj da umišlja i da je lijena, a čak su je slali i kod psihijatra.
– Stalno sam bila u začaranom krugu jer sam išla kod ljekara, slali me od specijaliste do specijaliste, sumnjali su da postoji bolest ali ne nađu ništa konkretno. Onda me vrate kući i kažu, nije ti ništa, idi odmori se – rekla je jednom prilikom Ina Ignjatović, koja je i osnovala Udruženje pacijenata sa hroničnim umorom.
Parametri i analize su bile u redu, samo su virusne infekcije bile hronične, antitijela sam imala na skoro deset virusa, a za šest su nivoi IgG antitijela bili na abnormalno visokom nivou, ispričala je jednom prilikom Ina Ignjatović.
– Otkriveno je da su to sve infekcije koje sam preležala u najranijem djetinjstvu, ali titar ne bi smio da ostaje visok već da opada vremenom, tako su shvatili da nešto nije u redu ali nisu znali šta je – ispričala je Ina Ignjatović za “Prva” TV.
To je umor koji ne prolazi
Otkrila je i kako je izgledao njen dan, ali i kako su se ljudi u okolini nosili sa njenim stanjem.
– Stalno sam bila umorna, to je bio umor koji ne prolazi kada odspavate. Nisam mogla da odem 200 metara od kuće. Nisam mogla da uđem u poštu, smetale su mi zagušljive prostorije u kojima ima puno ljudi. Non-stop mi se spavalo, nemam energije, djeca su još bila mala, a meni jako teško. Kad idete kod ljekara i ne otkrijete ništa, onda i drugi pomisle da vam nije ništa – ispričala je ona tad i dodala:
– Srećom, moji ukućani su imali razumijevanja, ali šira okolina nije shvatala moje stanje. Normalno je da postoji i strah, kad ne znate šta vam je. Pitate se da nije nešto psihički, ali ja odem sama kod psihijatra, ne nađe ni on ništa, a meni i dalje nije dobro.
Sindrom hroničnog umora, kako kaže, javlja se kod žena između 35 do 50 godine, a kako kaže, kod nje je okidač za pokretanje ove bolesti bio drugi porođaj.
Nakon pet godina rješenje
Rješenje joj je ponudila prijateljica, koja je na televiziji gledala gostovanje dr Branka Milovanovića, kardiologa i stručnjaka za hronični umor.
Ignjatovićeva mu se odmah obratila i dobila je odgovor nakon pet godina.
– Mnogo mi je bilo lakše kada sam otkrila šta mi je. Međutim, ono što otežava situaciju je da lijek za ovu bolest ne postoji. Samo pet do deset ljudi uspiju da se iščupaju iz ove bolesti ako se otkrije na vrijeme – kaže Ina.
Kako ističe, njena priča je još i blaga.
– Javljaju mi se mladi ljudi koji imaju i mnogo teže oblike ove bolesti. Prikovani su za krevet, a odbačeni su od društva i prikovani za krevet. Ova bolest može dovesti i do potpunog invaliditeta, ali i do smrti, jer često ova bolest može dovesti i do miokarditisa – rekla je Ina Ignjatović za “Kopernikus” RTV.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu