Politika

Anđelković: Ozbiljno shvatiti analizu CIA o budućnosti EU i ne davati ustupke oko Kosmeta

Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da veoma ozbiljno treba shvatiti analizu američke obavještajne agencije CIA o budućnosti EU “koja će do 2020. godine biti podijeljena na ‘novu’, ‘staru’ i ‘pravoslavnu Evropu'”, budući da se Srbija prema toj podjeli nalazi u “pravoslavnom bloku”, ne treba tako lako davati ustupke u vezi sa Kosmetom zbog EU.

Anđelković: Ozbiljno shvatiti analizu CIA o budućnosti EU i ne davati ustupke oko Kosmeta
FOTO: EUROBLIC/RAS SRBIJA

Kako za Srbiju predviđaju mjesto u ‘pravoslavnom bloku’ zajedno sa Rumunijom, Makedonijom, Bugarskom i Grčkom, to nam svakako govori da ne treba da tako lako dajemo ustupke u vezi sa Kosovom i Metohijom zbog evrointegracija – rekao je Anđelković.

On je naveo da se već duže priča o transformaciji EU u nekoliko zona, jer će velike ekonomske razlike između zemalja članica podijeliti Uniju, tako da će na jednoj strani biti bogate, a na drugoj siromašne zemlje.

– Malo je vjerovatno da ćemo kroz 10 godina imati homogenu EU kakva je danas. Vjerujem da će Unija postojati, ali ne u ovom obliku kakva je sad, već će biti razbijena na te manje blokove – rekao je Anđelković za “Večernje novosti”.

Američka obavještajna agencija CIA u bliskoj budućnosti – do 2020. godine vidi Evropu podijeljenu na tri dijela – “novu”, “staru” i “pravoslavnu Evropu” kojoj bi pripadala i Srbija, ali i BiH i Albanija.

Prema projekcijama CIA, u “katoličkoj” zoni zemlje istočne Evrope bile bi pod patronatom SAD, dok bi Albanija i samoproglašeno Kosovo /koje je izdvojeno posebno/ bili dio “pravoslavne zone”.

CIA je, takođe, predvidjela da će američki odnosi sa Evropom biti “dramatično drugačiji” do 2020. godine, što će za posljedicu imati odstupanje od nekih institucija.

NATO bi, prema tim projekcijama, mogao da oslabi i bude zamijenjen drugačijom evropskom arhitekturom u oblasti odbrane.

Istovremeno i agencija “Stratfor” predviđa krupne promjene EU – jačanje Poljske i Rumunije kroz strateško partnerstvo sa SAD, te uzdizanje Turske kao regionalne sile uz slabljenje njemačkog uticaja.