On je u svom monumentalnom Vidovdanskom hramu, predstavljenom na Međunarodnoj umjetničkoj izložbi u Rimu u Paviljonu Kraljevine Srbije 1911. godine, a takođe i u “Albert holu” u Londonu 1915. godine, preneo u skulpturu srpsko junačko predanje i izrazio prigušeni balkanski kult zdravlja, čvrstine, snage i odlučnosti.
U tom Meštrovićevom zamahu bilo je mnogo tragova naglašenog titanizma njemačkog jugendstila, a u dinamici i pokretu vidljivih srodnosti s kinetičkim kultom italijanskih ranih futurista.
Mitrinović se u Italiji družio s vajarskim genijem. On je, izvanredno nadaren sposobnošću da spaja nespojivo i da povezuje protivrječnosti – kako to danas čine mladi postmodernisti koji ga ponovo otkrivaju, preko Meštrovića došao do izvora evropske umjetničke avangarde.
Napisao je pregršt ekspresionističkih pjesama u slobodnom stihu i, poslije plodnog boravka u Italiji, izradio prvi i jedini program srpskog futurizma (1913.) pod naslovom “Estetičke kontemplacije ili Odbrana razgrađenosti”.
U njemu je izložio neke avangardne ideje, koje nevjerovatno podsjećaju na modernu teoriju dekonstrukcije.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Mistik novog doba (1): Vizionar se rađa
Mistik novog doba (2): Rođeni lider
Mistik novog doba (3): Anarhista u “Mladoj Bosni”
Mistik novog doba (4): Ubistvo Ferdinanda
Mistik novog doba (5): Mitrinović u Minhenu
Mistik novog doba (6): Odlazak u Gordi Albion
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu