Njihovi roditelji Gordana i Đuro, medicinska sestra i vatrogasac u penziji, i te kako su ponosni na svoju djecu i, kako kažu na početku razgovora za Priče sa dušom, kada bi oni radili onoliko koliko rade njihova djeca, problema ne bi bilo. Dodaju da tajnog recepta nema, da je sve u radu i želji da se dostigne cilj.
Svi mlađi Šušnjari pohađali su Matematičku gimnaziju (Anja je trenutno u osmom razredu osnovne škole pri toj gimnaziji) i svi su učili u pančevačkom Regionalnom centru za talente. Stefan je na prvo takmičenje iz matematike otišao sa deset godina, Marko i Anja nešto mlađi, a na osnovu njegovog iskustva, brat i sestra su “znali šta ih čeka”.
U Srbiji sam završio Elektrotehnički fakultet, a sada sam na prvoj godini master studija u Italiji, na fakultetu Politekniko di Milano, na smkeru inženjerska fizika. Jednom sam se već vratio kući, i ponovo ću doći za Novu godinu. Kad dođem dočekaju me kao da nisam bio godinu dana – priča Stefan kroz smijeh.
– Očekivala sam da će mi biti teško kad je otišao, a ujedno i lakše zbog manje obaveza, ali ispalo je da nikad nisam bila zauzetija. Stalno mislimo na njega i pokušavamo da mu pomognemo u Italiji, odavde iz Srbije – priča mama Gordana za Priče sa dušom, u porodičnoj kući u Pančevu.
Zbog specifičnog prezimena, svi profesori u Matematičkoj gimnaziji su ih prepoznavali, a preklapale su im se i studije, pa se Marko kao student druge godine Elektrotehničkog fakulteta jedno vrijeme sretao sa bratom na fakultetu.
Stefan je dobitnik nagrade “Youth heroes” u kategoriji “obrazovanje i nauka” koju dodjeljuju Exit fondacija i Naftna industrija Srbije, za 2017. godinu, a iste godine i Matematička gimnazija dobila je specijalno priznanje.
– Još od osnovne škole, a poslije u Matematičkoj navikao sam da se odazivam i na ime Stefan (smijeh). Na prvom času nas obavezno pitaju dali smo braća i koji profesor je kome predavao – sjeća se Marko.
U razgovor se uključuje i otac Đuro i kaže da Stefan, Marko i Anja daju primjer svojim vršnjacima o timskom radu, o napredovanju kroz obrazovanje, želji za učenjem, želji za radom.
– Oni sebe vide kao veoma vrijedne rudare, kao kopače po knjigama, koji svakog dana gledaju da iskopaju što više znanja, što više zadataka, što više novih stvari. Ima roditelja koji mi kažu “da njihovo dijete ništa ne uči, a ima rezultate”. Kada odgovorim da su onda moja djeca glupa jer uče, odgovor bude: “I moje dijete radi, a ne voli da se priča da je štreber”. Ono što sigurno znam je da bez predanog i kvalitetnog rada nema obrazovanja i uspjeha koji postižu – kaže ponosni tata.
Diplome, medalje i druge nagrade nemoguće je držati na jednom mjestu u porodičnoj kući, pa su jedan manji dio izložili, a ostatak je u fasciklama i kutijama.
– Jednom mi je jedan vaš kolega novinar rekao da on nečiji uspjeh mjeri u kilogramima, odnosno po težini pehara i medalja. Kada bismo sve ono što su Stefan, Marko i Anja osvojili stvarno izmjerili na vagi bila bi to ozbiljna težina i u masenom odnosu – šali se Đuro Šušnjar.
Dok govore o medaljama kažu da, otkad imaju velike uspjehe, uglavnom izdvajaju rezultate sa republičkih i viših takmičenja.
Što se Marka tiče, on je na republičkim takmičenjima iz fizike već sedam godina prvi, a za to vrijeme je, od 2011. do 2018. godine osvojio i pet nagrada iz matematike, od toga jednu prvu i dvije druge. Najveće priznanje stiglo je na Međunarodnoj fizičkoj olimpijadi u Indoneziji, 2017. godine, gdje je osvojio srebrnu medalju.
Anjine najznačajnije nagrade su prva nagrada na državnom takmičenju iz fizike, u šestom razredu i bronza u sedmom razredu, na istoimenom nadmetanju.
Stefan je prvi veliki korak napravio u šestom razredu na državnom prvenstvu iz fizike kada je osvojio maksimalan broj poena i prvu nagradu, i drugu nagradu iz matematike. Narednih šest godina na državnim takmičenjima osvaja nagrade, od toga pet puta prvo mjesto!
– Nije lako sa prosječnim ličnim dohocima, ali zahvaljujući njihovom radu i trudu i država je to prepoznala i tako da su i Stefan i Marko nosioci državnih stipendija koje su značajne za porodicu i njih same, toliko da mogu da plaćaju svoja putovanja u školu, da kupuju udžbenike, da mogu da otputuju sa društvom, a da to ne zavisi od naših trenutnih primanja. Naša djeca su veoma skromna, nisu rasipnici i uvijek su u stanju da sama završe dio tih obaveza. Stefan kaže da ima želju da radi i stvara u Srbiji, a da li će Srbija biti ta koja će ga samo obavezati da joj vrati pare koje je uložila u njega ili će se potruditi da iskoristi njegove potencijale i potencijale Marka i Anje koji dolaze, vidjećemo. Jer, spajanjem djece iz jedne generacije u jednoj zemlji na jednom projektu, država može da ostvari daleko veću dobit od onog što je uložila u njih, a ne da ih pusti da stvaraju po bijelom svijetu i da neko drugi skuplja kajmak od njihovog rada– rekao je otac talentovanih fizičara iz Pančeva za Priče sa dušom.
(Priče sa dušom)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.