Jadransko more krije arhipelag Lastovo, koji još ne zna za masovni turizam. Svih 46 ostrva (uključujući i glavno ostrvo Lastovo) proglašeno je parkom prirode 2006. godine.
Novinarka Gardijana prenijela je svoje iskustvo o ovom prelijepom mjestu.
– Sa mnom je i ornitolog Robert Crnković, čije je otkriće gnjezdilišta jedne od najugroženijih mediteranskih ptica – sredozemne čigre – bilo presudno za zaštitu koju Lastovo danas ima. Uz njega i Aleksandru Horvat, glavnu rendžerku Parka prirode Lastovo, ubrzano učim o ptičjem svijetu i biodiverzitetu ovog kraja – piše ona.
Robert joj pokazuje čigre i pominje da se gnjezde na ostrvcetu koje se vidi s terase njenog apartmana. “Možda si ih noću čula – zvuče kao plač bebe.”
Na jednom od najudaljenijih naseljenih ostrva, ona otkriva tajne Lastova.
– Vrijeme kao da usporava dok posmatram život u zalivu Zaklopatica – ribari čiste ulov, starije žene se smiju posle ručka uz vino, mladići vezuju čamce. Merdevine i stepenice uz obalu pretvaraju zaliv u ogroman bazen i skačem u nestvarno bistru vodu. Na horizontu se vidi veće ostrvo – Korčula.
Na sjevernoj obali šumovite litice i ostrvce gdje žive čigre pružaju prirodnu zaštitu zalivu Zaklopatica. Tri restorana uz vodu uspješno posluju, najviše zahvaljujući jahtama.
Stičem osjećaj koliko je Lastovo krhko i koliko se trudi da ne podlegne sudbini drugih dijelova jadranske obale. Jedna od mjera za očuvanje morske trave posidonije jeste sistem ekološkog sidrenja uz pomoć bova. Ulazak u arhipelag se naplaćuje, rendžeri motre na ilegalni ribolov i održavaju 200 kilometara staza kroz šumu koja pokriva 70 odsto ostrva – navodi autorka.
I pored toga što je park prirode, postoji strah da zaštita možda nije dovoljna.
– Dijana Magdić iz turističke kancelarije brine da Lastovo ima još samo desetak godina prije nego što investitori ostanu bez drugih lokacija i dođu ovdje – piše u tekstu.
Grad Lastovo leži nekoliko stotina metara od obale, što je nekada bila zaštita od gusara. Kamene kuće iz 15. i 16. vijeka sa šarenim kapcima okružuju vinogradi, maslinjaci i bašte – sve završava u lokalnim restoranima ili se razmjenjuje među komšijama.
Zavojiti put vodi do zaliva Lučica, gdje su ribarske kućice stisnute jedna uz drugu. U maloj konobi sjedi se uz more, a vlasnik Ante Kovačev, koji je ostao nasukan na Lastovu tokom jedriličarske ture, sada ovdje vodi restoran.
Na južnoj obali poluostrvo u obliku zareza obuhvata mirne vode Skrivena luke, gdje se nalazi restoran i nautički centar Porto Roso, sa terasama iznad plaže u sjenci borova.
L,etnja sezona još nije počela, pa su plaže prazne, a more nevjerovatno bistro. Lastovo to radi ljudima, kaže autorka.
U selu Pasadur, na ostrvu Prežba, apartman sa velikom terasom gleda na zaliv Malo Lago. Atmosfera je drugačija, tiša i manje luksuzna nego na ostatku Jadrana.
Uvalice u sjenci borova uz razuđenu obalu Prežbe skrivaju stare vojne tunele i bunkere iz vremena kada je Lastovo bilo vojna baza zatvorena za turiste – sve do 1988. godine.
Iako plaže mame, najljepše je jednostavno skočiti u vodu s obale.
Do Lastova se putuje pet sati trajektom iz Splita, ili tri sata katamaranom iz Dubrovnika, a zatim kombijem. Mjesto nije za svakoga – pogotovo ne za partijanere koji greškom završe ovdje tražeći koktel-barove kojih – nema.
Za lokalne mještane i one koji su se zaljubili u Lastovo, ono i dalje podsjeća na Jugoslaviju osamdesetih – kada je svaki gost bio prijatelj. Lastovo je upravo steklo još jednog prijatelja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu