Iz našeg ugla

Evropski izazovi u novoj geopolitičkoj eri

Geopolitičkim zaokretom prema Indopacifiku i izazovima Kine, Vašington je poslao poruku da Evropa više nije u prioritetu njegovih spoljnopolitičkih interesa, dovodeći u pitanje povjerenje u transatlanski savez i stavljajući kolektivni Zapad pred ozbiljne prijetnje.

Branko T. Nešković
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Mada je američko okretanje najavljivano u predsjedničkoj kampanji, Evropljane je iznenadilo to što u razgovorima s američkim zvaničnicima, stari kontinent više nije prioritet ni u jednoj oblasti, bilo da se radi o trgovini, odbrani ili o bilo čemu drugom, i da su zemlje poput Indije i Japana, ili, pak, Vijetnama, u višem prioritetu od EU.

Ostavljena preko noći na geopolitičkom raskršću, suočena s višestrukim izazovima kao što su potencijalni revanšizam Rusije, kineski izvozni kapaciteti koji prijete evropskoj industriji i usporavaju ekonomski rast, nekontrolisani priliv migranata iz ratnih područja, Evropa postaje žrtva američkog strateškog zaokreta.

Prema nedavnoj izjavi predsjednika Minhenske konferencije o bezbjednosti Volfanga Išlingera – evropski lideri po prvi put nisu sigurni da li Amerikanci ostaju privrženi NATO i vodećoj ulozi u Alijansi.

Napomena: U Evropu je tokom proteklih 10 godina legalno ili ilegalno došlo oko 30 miliona migranata dok je broj izbjeglica u svijetu sa 2024. godinom iznosio oko 123 miliona. Izvor: Politico.eu

Povećanja carina i postepeno smanjenje američkih sigurnosnih obaveza je bilo očekivano, ali nije bilo očekivano da Vašington zaprijeti Briselu tarifama do 50 odsto i da odmah započne s planovima o smanjenju vojnog prisustva.

Pregovori o taksama, koji su u toku, će da donesu neko prihvatljivo rješenje, ali je sve ovo ostavilo veoma negativan uticaj na evropsku trgovinu, ekonomski rast i na ukupnu bezbjednost Unije. Cijeni se da bi njen ekonomski rast u ovoj godini mogao biti manji za 0,5 odsto BDP i da bi izgradnja sopstvene odbrane mogla koštati dodatnih 1,5 odsto BDP. Izvor: Foreign Affairs

Napomena: Ekonomije EU i SAD su najuže integrisane svjetske ekonomije i predstavljaju oko 30 odsto svjetske trgovine robom i uslugama i oko 43 odsto svjetskog BDP. Njihova trgovinska razmjena tokom 2024. godine je iznosila više od 1.68 biliona evra, međusobno su glavni partneri u trgovini robom koja je tokom posljednjih 10 godina gotovo udvostručena i njihova razmjena robe u 2024. godini je iznosila oko 867 milijardi evra, od čega evropski izvoz u SAD iznosi oko 60 odsto, a uvoz iz SAD 40. Izvor:Europa.eu

Kao geografsko poluostrvo na zapadnom krilu ogromne evroazijske kopnene mase, Evropa je istovremeno naslonjena na atlantski region na zapadu i na Afriku na jugu. Uskom povezanošću i sa Istokom i sa Zapadom, regionalnom prilagodljivošću i ogromnom slobodom u saradnji sa više regiona,obrazovanim stanovništvom i kulturnom raznolikošću, posjeduje značajne potencijale povratkakonkurentnosti u globalnom pejzažu.

EU okuplja više od 450 miliona stanovnika u 27 od 44 države starog kontinenta, čineći oko 60 odsto populacije na oko 40 odsto njegove površine (kao jedinstvena država bila bi površinom bila sedma država svijeta a brojem stanovnika treća, iza Kine i Indije).

Sa oko 200 miliona zaposlenih radnika, procijenjenim nominalnim GDP u 2024. godini oko 19 biliona evra, sa više od 16 odsto svjetskog izvoza i uvoza, s godišnjim budžetom od preko 1.000 milijardi evra, Evropska unija je treća ekonomska sila svijeta.

Suočeni s geopolitičkom i ekonomskom stvarnošću, u kojoj im američka zaštita više nije zagarantovana,Evropljani će morati preuzeti daleko više odgovornosti u zaštiti svojih interesa u ekonomskoj konkurentnosti i političkoj stabilnosti i uložiti znatno više resursa u svoju sigurnost i bezbjednost.

Procjene govore da su tokom 2024. godine, na sigurnost trošili oko 1,8 odsto BDP Unije, oko 325 milijardi evra, mada su trebali duplo više, a da bi nadomjestili američku vojnu pomoć Ukrajini, trebaće im dodatno oko 1,9 odsto ili još oko 360 milijardi evra, što je veliko opterećenje za ekonomiju koja još uvijek ne funkcioniše kao potpuno integrisano i jedinstveno tržište. Izvor: Foreign Affairs

Istovremeno smo svjedoci krize evropskog liderstva i nedostatak državničke sposobnosti, kako na nacionalnom nivou, tako i na nivou EU, i činjenice da pragmatičan preporod treba novu političku elitu koja bi prihvatila pragmatizam i preuzela odgovornost.

Cijeni se da bi, pored ostalog, evropski lideri trebali krenuti putem smjelijih ekonomskih reformi, da bi trebali osigurati dugoročnu konkurentnost bloka i pojednostaviti donošenje odluka o ključnim aspektima trgovinske politike, da bi trebali povećati javna ulaganja i koordinaciju u odbrambene i strateške sektore,poput kritične tehnologije, da bi trebali poboljšati prekograničnu infrastrukturu i uskladiti propise o tržištu kapitala unutar Unije kako bi uprostili regulatorni pejzaž finansijskog tržišta širom Unije.

Povećanje međunarodne uloge evra omogućilo bi Evropi da bolje kontroliše svoju sudbinu i da igra značajniju ulogu, izjavila je nedavno predsjednica Evropske centralne banke, Kristin Lagard.

Mada su promjene, nastale uslijed geopolitičkih, geoekonomskih i demografskih sila, bile neizbježne,postavlja se pitanja hoće li nastala kriza u odnosima sa SAD, kod Evropljana izazvati povratak vizijama Moneta i Šumana, i vremenima kada su slobodna trgovina i deregulacija bili pokretači poslijeratnog ekonomskog oporavka, ili će, pak, arhitekte iz Brisela nastaviti sa trendom rasta regulacija, birokratije i oporezivanja uz pad inovacija i efikasnosti svoje ekonomije?

Evidentno je da politikom i diplomatijom Zapada dominira rastuća zabrinutost i da Evropljani plaćaju cijenu svog strateškog sljepila.

Evropa se kuje u krizama i biće zbir rješenja usvojenih za te krize, napisao je u svojim memoarima jedanod osnivača Evropske unije, Žan Monet.

MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu