Magazin

(FOTO) Ovo je JEDINA SRPSKA RIJEČ koja je ušla u sve svjetske jezike: Iza nje se krije jeziva priča, a evo gdje je nastala

Svi znamo da je vampir srpska riječ i da je koristi čitav svijet.

polica sa knjigama
FOTO: BEST LIST/YOUTUBE/SCREENSHOT

Za nju ne postoji zamjena i opšte je prihvaćena u svim jezicima.

Štaviše, možemo je slobodno nazvati i globalnim fenomenom, a popularnost je stekla u periodu takozvane “vampirske histerije” koja je 18. vijeku zahvatila srednju Evropu zbog misterioznih smrtnih slučajeva. A znate li šta zapravo znači?

Kada se pomene riječ vampir, mnogi će istog časa mislima otputovati u Transilvaniju, današnja Rumunija, do zamka grofa Drakule, nacionalnog heroja Vlada Cepeša iz 15. vijeka. Bio je poznat po izuzetno okrutnim metodama kojima je kažnjavao neprijatelje, pa su se vjerovatno iz tih priča rodile razne jezive legende. Ipak, ne postoje dokazi da je baš Cepeš poslužio kao inspiracija irskom književniku Bremu Stokeru za kultnu horor novelu “Drakula”.

Kako god bilo, ono što se sigurno zna jeste da je vampir jedina srpska riječ koja je ušla u ostale jezike i da je već vijekovima koristi čitav svijet. Ali, šta znači taj pojam? Gdje su mu korijeni? Instagram stranica Poreklo_riječi dala je odgovor i na ta pitanja, prenosi Blic žena.

Pročitajte još

Riječ vampir se razvila iz riječi “upir” koja je nastala vjerovatno od slovenske konstrukcije o+pyr, što znači “nije spaljen”. Stari Sloveni su, naime, palili svoje mrtve, a vjerovalo se da se oni koji nisu ritualno spaljeni vraćaju među žive.

Prvi pisani podaci o vjerovanju u vukodlake i vampire u Srba potiču još iz 13. vijeka. O ubijanju vampira govori se i kasnije, u Zakoniku cara Dušana iz 1349. godine, u članu 20: “O vračima, koji tijela mrtvih spaljuju”.

Tokom 1727. godine zabilježeno je ime vampira, srpskog hajduka Pavla, koji se nakon smrti pričinjavao mještanima, posjećivao ih i davio, nakon čega je četvoro ljudi koji su ga vidjeli umrlo nejasnom smrću, a sve se završilo otkopavanjem i probadanjem njegovog leša kocem.

Vampir se u Zapadnoj Evropi prvi put pominje 21. jula 1725. godine u “Bečkom dnevniku”, gdje se izvještavalo o smrti Petra Blagojevića iz srpskog sela Kisiljevo. Za njim je posle devet nedjelja umrlo još devet osoba. Svi su na samrti izjavljivali da se pokojnik povampirio i dolazio da ih davi i sisa im krv.

Zbog toga je naređeno da se otvori kovčeg. Tijelo je, navodno, bilo u potpunosti očuvano, a usta pokojnika bila su puna svježe krvi. Kada su mu zaboli kolac u srce krv mu je potekla na nos i uši. Tijelo su spalili, a austrijski carski oficir sastavio je izvještaj i poslao ga u Beč, gdje je izazvao senzaciju u štampi i naučnim krugovima.

Tako se naša riječ vampir preko njemačkog otisnula u druge jezike, zaključuje stranica porijeklo_riječi. Korišćena literatura: “Untot seit dem 18. Jahrhundert: Der erste Vampirhype” (Austrijska nacionalna biblioteka).