Otac Predrag Popović govorio je upravo na ovu temu preneražen ličnim iskustvom koje je doživio na daćama.
Otac Predrag Popović objavio je na Instagramu video u kom se dotakao teme sahrane i ruganja pokojnicima na istima. Ne sa namjerom, ne voljno, ne iz bijesa, već iz neznanja i poštovanja određenih običaja koji u vjeri nemaju utemeljenje. Iako se za života nagledao svakojakih scena, ova jedna mu je posebno zasmetala.
Pokojna baba na čelu stola i tanjir sa sarmom
– Tu gdje sam sjedio, baba sjedi na čelu, što je umrla. Njoj stavili stolicu, ja sedim sa desne strane. Ja kažem: ‘Za koga je ovo?’ Kaže: ‘To je za babu.’ To su ljudi koji su liturgijski, ljudi koji su crkveni, koji su svake nedjelje u crkvu. Sveštenika nisu stavili na čelo nego su stavili garderobu od pokojne babe na čelo. Ajde, neka to bude. Garderoba, ajde, neka se pokaže da nam taj neko nedostaje, taj koji više nije tu, ali neka se tu završi sve – ispričao je otac Predrag.
A onda je uslijedio nastavak realizacije običaja i za njega je sve ovo bilo previše. Ali kada su krenule sarme, oni sarmu babi u tanjir i tako redom. Kad na kraju oni meni kažu: “Pope, treba da idemo”. Ja kažem da se slažem, ali dok baba ne pojede sarmu, nećemo da idemo nigdje. Onda možemo kući svi. A oni me gledaju – priča otac Predrag, pa nastavlja dalje da citira razgovor:Pa što si sipao? Je l’ si sipao sarmu? Neka baba pojede. Jedi baba. Oni mene gledaju kao da sam ja blesav. Kažem: ‘Dobro bre ljudi, vi idete u crkvu svake nedjelje, zašto izvodite cirkus. Vi se rugate, ovo je ruganje upokojenima’ – rekao je sveštenik.
“Dublji smisao običaja”
Njegovo obraćanje izazvalo je veliki broj reakcija i komentara i očekivano su se javile dvije struje – jedni da kude, drugi da brane. Možda je pogrešno, a možda nije. Ti običaji se prenose sa koljena na koljeno. I mislim da je teško porodici da u trenutku kada izgubi svoga i kada je u najvećem bolu da ne uradi sve što mu kažu. Najviše iz straha da ne uradi nešto pogrešno za preminulog. Meni je preminuo suprug i to je bilo jako teško, pa sam bez razmišljanja prihvatila da njegova slika i odijelo budu pored mene. I ta hrana je samo namijenjena pokojniku da ‘vidi’ da ga nema, da mu se olakša odlazak. Svi ti običaji su vjerujem nastali iz velike tuge za umrlim. Zato svi koji se ovome smeju su oni koji tu tugu nisu doživjeli – napisala je jedna žena, prenosi Blic žena.
Drugi smatraju da su se paganski običaji duboko ukorijenila u hrišćanstvo i da zbog toga ne umijemo da rasudimo šta je ispravno, a šta ne. Treći su oštro kritikovali kako ovaj običaj, tako i ostavljanje hrane na grobu za zadušnice i godišnjice, dok su četvrti izneli mišljenje da su se ove prakse “žive” još samo u selima, ali da polako “izumiru”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.