(VIDEO, FOTO) Ješićeva za Srpskainfo: Nakon doručka s Stanivukovićem dobila knjigu i sat, a onda PORUKU DA JE IZDAJICA

U intervjuu za Srpskainfo govori i šta se to promijenilo u politici Draška Stanivukovića, zašto je „Akvana“ gorući problem u Banjaluci. Zašto bi trebalo da postoji gradsko komunalno preduzeće, a zašto najveći grad Srpske treba da ima svoj prevoz, a ne privatni.

Devet godina ste proveli u PDP, pa ste se pridružili Narodnom frontu. Sa ove vremenske distance, smatrate li da je to bila ispravna odluka?

I dalje smatram da je to bila ispravna odluka. Imala sam nesuglasice u stranci, u stvari sa sadašnjim predsjednikom stranke, Draškom Stanivukovićem. Nisam se slagala sa nekim njegovim idejama i sa načinom na koji je provodio politiku u gradu Banjaluka. I tada i sada sve više podsjeća na ono kako radi vlast SNSD. Nisam mogla ni tada, a ni sada da se složim sa tim i mislim da je bila prava odluka da napustim stranku. Jer, ako se ne slažete sa nečim, morate da odete.

Šta se u političkom djelovanju Draška Stanivukovića i gradonačelničke administracije promijenilo, pa ste odlučili da promijenite partiju?

Pa, izbore je dobio na jednim obećanjima i na jednom radu, da bi nakon toga potpuno promijenio svoje djelovanje. Govorimo o prvim izborima 2020. godine. Sve više je ličilo na politiku SNSD. U tom periodu mijenjani su regulacioni planovi, dešavao se urbicid. Bilo je to u vrijeme kada sam odlazila i to je jedan od razloga. Neka naša prva svađa bio je regulacioni plan koji je obuhvatao Centralno spomeno-obilježje. Obuhvat bio jako veliki i primarno je bilo da se poveća spratnost tada takozvane „rupe“ za 4 sprata, a samo Centralno spomen-obilježje je bilo jako malo. Nisam zbog „rupe“ tada to mogla u potpunosti da podržim, ali naravno da nisam bila protiv Centralnog spomeno-obilježja. Bila sam suzdražana i recimo da je to bila neka prva naša svađa. Nakon toga su krenuli i „Prointer“, da se povećava na 18 spratova, da se skine zaštita sa kuće doktora Bukinca, onda „Palas“, pa su se spominjale dvije zgrade sa 21, 22 sprata u samom centru grada. Zatim ATP turnir, odnosno Srpska Open, teniski teren protiv kojeg sam bila. Tad se gradilo bez građanske dozvole, bez regulacionog plana, mimo svih propisa. Ali, onog momenta kad sam odlazila bilo je najboljim mogućim odnosima. Pozvala sam sve na doručak, sjeli smo, doručkovali, rastali se u finom ambijentu. Dobila sam na poklon i knjigu i sat, rečeno je da ćemo nastaviti dalje ka istom cilju na dva različna puta. Ali, samo par sati kasnije rečano mi je da moram da vratim mandat, da sam izdajica, Juda. Mislim da se nikad nije toliko pričalo o nečijem prelasku, kao što se u tom momentu pričalo o mom prelasku iz PDP u Narodni front. Nisam slagala, ni radila iza leđa nikome, nego smo se prosto razišli, nismo se slagali. Sada kada u PDP prelaze ljudi iz drugih stranaka, iz svih opozicionih stranaka, to je sad u redu, oni to kažu da ljudi imaju pravo da promijene mišljenje. Saglasna sam sa tim.

Evidentno je da se veoma dobro pripremite za svako zasjedanje Skupštine grada. Odakle inspiracija za svaku tačku Skupštine i šta, po vama, zapravo odbornik treba da radi?

To jeste posao odbornika. Materijal koji se nađe na zasjedanju Skupštine moramo detaljno da iščitamo. Ja se konsultujem i sa stručnjacima iz razlih oblasti – i sa pravnicima, ekonomistima, ljudima koji su iz urbanizma. Posao odbornika je i na terenu, svakodnevno sam u kontaktu s ljudima. Naš posao je da budemo veze između građana i Gradske uprave. Svaki dan sam na terenu, svaki dan se sa nekim čujem i kontaktiram Gradsku upravu vezano za nekog, pokušavam ljude da usmjerim. Žao mi je što smo sjednice Skupštine grada pretvorili u to što su, što je to generalno cirkus. Za to optužujem i jednu i drugu vlast, odnosno i većinu i gradonačelnika. Oko tema koje su jako značajne za građane, oni se svađaju, a jednoglasno se usvajale tačke kao što je teniska dvorana, koja je sada kontejner najobičniji. Ili što se zamjena zemljišta, koja je vrijedna za grad, davala za mali iznos. SNSD, odnosno većina i gradonačelnik, oko nekih stvari su sarađivali savršeno, dok su se oko tema koje su bitne za funkcionisanje građana uvijek svađali. Poražavajuće je i da kao odbornik moram da iščitavam svaki dokument detaljno, precizno, da provjeravam da li je u skladu sa zakonom, ustavom, jer zna se često desiti da se prelete neke stvari,  slučajno ili namjerno, kako bi se došlo do cilja. Pretvorili smo se u neke istražne organe. Ali, ako hoćete da zaštitite interes građana, ako hoćete da budžetom raspolaže onako kako treba, onda morate da se uključite i do najsitnijih detalja istražujete sve to. Ne volim to što radimo, ali, eto, prinuđeni smo, jer nas je gradonačelnik, svojim dokumentima, doveo do toga.

Na zadnjoj vanrednoj sjednici Skupštine grada Banjaluka nikakvih konkretnih odgovora nije bilo u vezi sa tenderom za zamjenu javne rasvjete u Banjaluci. I vi ste tražili odgovore i ništa.

Postavljala sam pitanja, tražila sam zapisnike, što mi, kao Skupština grada, treba da dobijemo, obzirom da Skupština raspolaže imovinom grada. Nažalost, nismo ništa dobili. Branislav Čerek, kolega iz Narodnog fronta, i ja smo baš smo insistirali na tome. Žao mi je što se nije istrajalo do kraja, dala se neka pauza od 7 dana da gradonačelnik dostavi odgovore. Mislim da te odgovore nikad nećemo dobiti, obzirom da se izbjegava odgovoriti na pitanja odvornika ili se odgovori samo dijelimično. Kada kažu da je Gradska uprava transparenta, nažalost, to nije.

Šta su sad gorući problemi u Banjaluci koje bi trebalo riješiti?

Prvo „Akvana“, Djeca nemaju gdje da treniraju i to je ono što mi moramo pod hitno da riješimo. Ljudi su u 21. vijeku bez vode, bez putne infrastrukture, što su osnovne ljudske potrebe. Tek kada to zadovoljimo, možemo da pričamo o nekim drugim stvarima. Pozdravljam ove besplatne politike grada i građani treba da dobiju konkretno nešto iz tog budžeta, ali, s druge strane, nemaju smisla ako nemamo izrađenu socijalnu kartu. Jer, dobijaju jednako i oni kojima treba i onima kojima ne treba. Neophodno je da prvo usvojimo socijalnu kartu grada kako bismo dalje mogli da promovišemo te besplatne politike. Jer, ovo sada samo šteti budžet. I sve je manje prihoda u budžetu, baš zbog tih besplatnih politika.

Imamo dosta problema u gradu. Loša rasvjeta, loša infrastruktura, loš gradski prevoz, nedostatak vrtića, loš odvoz smeća, neodržavanje ulica, skupo parkiranje, a nemamo dovoljno parkinga. Jesu li to u ovom momentu nerješivi problemi?

Nisu. Smatram da nisu. Možda se ne mogu odmah riješiti, ali svakako se može krenuti u rješavanje tih problema. Što se tiče javnog prevoza, zaista je neadekvatan. Sad je navodno povećan broj linija, ali se vratio na period prije korone. Tada je smanjen broj polazaka i nikad nije vraćeno na prvobitno stanje. Autobusi su loši, stari, nekvalitetni, nema klime. U ugovoru stoji da moraju da se obezbijede novi. To znači da ugovor nije ispoštovan i zato mislim da se ta obaveza može raskinuti i prije isteka ugovora koji je potpisan na 7 godina i ističe 2027. godine. Trebalo bi osnovati gradski prevoz, da ne može niko da uslovljava. Tada bi Grad bio poslodavac i određivao uslove. Mislim da je to moguće. Saobraćajna infrastruktura je jedan od prioriteta. Jednosmjerni saobraćaj nije dobar i nije dobro rješenje i treba se vratiti na staro. Najavljujem da ćemo pokrenuti inicijativu, odnosno peticiju, da građani kažu šta misle o jednosmjernom saobraćaju. Ako kažu da su zadovoljni, onda ok, prihvatamo. Ako kažu da nisu, onda treba sa tom peticijom ići prema Skupštini, da se nađe konkretno rješenje. Što se tiče parkinga, nažalost, ostali smo bez oko 700 parking mjesta u posljednjih pet godina. Ili su izgubljeni sudskim sporovima, ili su građene neke zgrade ili je spomenik na parkingu, a nismo našli adekvatnu zamjenu. Javne garaže nisu toliko skupe i mislim da su jedno od rješenja, ali mi ne radimo ništa na tome.

Izgradanja vrtića je moguća, svake godine po jedan, ne košta to previše, mislim da je oko 3-4 miliona sasvim dovoljno da se napravi jedan vrtić. Ako možemo toliko para da damo na razne zabave, na kozmetičko peglanje, možemo i na to. Osim toga, javno privatno partnerstvo je legalna stvar, ako nema grad dovoljno raspoloženih mjesta za djecu, onda je logično da  nađe privatne vrtiće kao partnere, a ne kao sada što imamo ovu situaciju, jako nezgodnu za sve, a to je da se privatni vrtići posmatruje na jedan jako ružan način.

Priča oko Centralnog spomen-obilježja poprilično se zakotrljala. Smatrate li da će ga Banjaluka zaista dobiti? Prolongirani su rokovi, a još uvijek nije gotovo.

Iskreno se nadam da će biti završeno. Moram da pohvalim da je ova gradska administracija počela sa tim. Suprug mi je ratni vojni invalid, sa njegovim prijateljima i sa raznim udrženjima pričam i mogu da kažem i njihovo mišljenje. Centralno spomen-obilježje trebalo je napraviti na Koridoru života, da to bude kompleks gdje će moći dolaziti na važne dane, ekskurzije ili ljudi autobusima. Da tu bude muzej gdje bi bila zaposlena djeca poginulih boraca, da ima stalne postavke Vojske Republike Srpske, vojske Srpske Krajine i MUP. Na spomenik u Banjaluci ima primjedbi ljudi. Da su imena visoko, da neće moći, po našem običaju, da se poljubi ime na spomeniku kada se dođe. Ovdje će biti nemoguće napraviti neki veći skup. U svakom slučaju, pohvalno je što se gradi.

Smatrate li da je Banjaluka u ovom momentu najskuplje mjesto za život u Republici Srpskoj?

Jeste, definitivno. Da dođete iz bilo kojeg drugog grada i da vam treba stan da ga iznajmite, ne možete za manje od 500, 600 maraka. Plate ne prate rast cijena. Namirnice su otišle gore, lijekovi. Postalo je preteško da se živi, bez obzira koliko god da se trudite i radite. Penzioneri i borci jako teško žive, roditelji koji imaju dvoje, troje djece u školi teško mogu da pokriju sve troškove, bez obzira na besplatne udžbenike. Nisu samo udžbenici potrebni djeci u školi, to je užina, odjeća i  drugi stvari.

Je li Banjaluka najuređenija lokalnog zajednica u Srpskoj?

Ne. I žao mi je što to moram da kažem. Imali smo situacije u kojoj smeće nije odvoženo danima, snijeg nije čišćen danima. U to vrijeme su dolazili turisti, mislim da smo poslali jednu jako lošu sliku prema svijetu. I to je jedan od problema koji može da se riješi, sa gradskim komunalnim preduzećem, da se sve komunalne usluge vrate gradu kao nadlažnost. Banjaluka je uvijek bio jedan od najljepših gradova, pun zelenila, ljudi kad su dolazili ovdje govorili su da odiše nekim posebnim mirisom. Žao mi je što sada imamo tih problema i sa čišćenjem i sa odvozom smeća i sa svim ostalim. Mislim da pod hitno to treba da riješimo, kako bi ponovo vratili epitet najljepšeg i najuređenijeg grada.