(VIDEO) Ćamil Duraković za Srpskainfo: Dodik je PLJUNUO u moju ispruženu ruku, Stanivukovićeva igra mi se gadi

Rekao je ovo u intervjuu za Srpskainfo potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, naglašavajući da će, u svakom slučaju, saslušati šta imaju da kažu i Siniša Karan (SNSD) i Branko Blanuša (SDS), nakon čega će donijeti odluku kome da da svoj glas.

-Ovo je isključivo potraga za ravnopravnim, korektnim partnerima, s kojim mi dijelimo sudbinu. Nećemo otići bez obzira na okolnosti, ali imamo pravo da tražimo one koji će biti korektniji prema nama – rekao je, između ostalog, Duraković.

Duraković u intervjuu govori i o odnosu sa predsjednikom SNSD Miloradom Dodikom, koji je, kako je rekao, “pljunuo” u njegovu ispruženu ruku. Poteze predsjednika PDP Draška Stanivukovića naziva “koketiranjem i manipulacijom”, a priznaje da mu se sve, pomalo, i gadi.

Ne zaobilazi ni teme političkog nasilja, a otkriva i da li će izaći na referendum u Srpskoj “ako ga uopšte bude”.

Nakon što je Centralna izborna komisija oduzela mandat Miloradu Dodiku, Vama su oduzeti automobil, stan i savjetnik. Da li je stanje do danas nepromijenjeno?

Uvedeno je još restrikcija, koje postaju poprilično degutantne i primitivne, iako je riječ o poziciji koja crpi svoj legitimitet od građana. Svi zaposleni u javnim preduzećima, ustanovama ili bilo kojem drugom javnom sektoru, ostvaruju svoja prava po Zakonu o radu. Nama je to oduzeto, uprkos tome što nam niko nije dao ovaj posao, nego je on ustavna kategorija sa svojim legitimitetom, ali nažalost, to je poruka, ne samo meni lično, nego jednom od konstitutivnih naroda. Ukinuti su nam putni nalozi, dnevnice. Manje-više za mene, ali sve je to oduzeto i mom vozaču. Zaposleni u kabinetu predsjednika se očigledno poigravaju s nečim što, na kraju, može biti i kršenje samog zakona. Dakle, oduzimaju se elementarni resursi za rad izabranom zvaničniku institucije. Tako živimo i radimo od 6. avgusta ove godine. Svako moje službeno putovanje, svaki hotel u kojem smo spavali moj vozač i ja, ili bilo što drugo na što ostvarujemo pravo po zakonu, pokrivao sam iz ličnih sredstava.

S druge strane, potpredsjedniku Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda Davoru Prnjiću, Dodik je prenio ovlaštenja. Vi ste zbog toga podnijeli i krivičnu prijavu.

Ja sam imao korektan odnos sa gospodinom Pranjićem, misleći da bismo mi, kao manjinske zajednice, a ipak konstitutivne, mogli da utičemo na instituciju. I nekako smo se dobro slagali. Međutim, onog trenutka kada je politika umiješala svoje prste u sve ovo, ta sprega HDZ-SNSD, gospodin Pranjić je postao više poslušnik nego što je, u stvari, legitimno kapacitiran potpredsjednik koji bi trebao voditi računa o Hrvatima, koje ja vrlo dobro poznajem u ovom dijelu države. Obilazim čak i neka mjesta gdje Hrvati žive. I jako teško žive. Mislio sam da ćemo se moći zajedno boriti, ali on je odabrao drugu stranu. On je prihvatio nešto što je za mene kršenje Krivičnog zakona Republike Srpske. On je omogućio predstavniku vlasti, kojem je mandat oduzet odlukom Suda i Centralne izborne komisije, da nastavlja da obavlja funkciju, što znači da može krivično odgovarati, pa čak dobiti i zatvorsku kaznu. Time što je gospodin Pranjić prihvatio ovlaštenje ili akt kojim je, sada bivši predsjednik njega ovlastio, i nakon toga radio posao predsjednika, a to je potpisivanje ukaza koji se odnosi na izmjenu i dopunu Zakona u policiji, on je prekršio zakon. On sarađuje sa nekim ko nije predsjednik, što je i sam Dodik na kraju priznao. Pranjić je napravio ogromnu grešku, bojim se da je uvučen u političko blato i političku igru HDZ i SNSD, i žao mi ga je.On je trebao više računa povesti o građanima koji ovdje žive, jer je on njihov reprezent. Nije trebao voditi politiku koja se odnosi na možda i više nivoe vlasti u BiH. Upao je u tu zamku i kao odgovoran funkcioner mora odgovarati za ono što je učinio. Ja sam vrlo ozbiljan čovjek, legalista sam. Podnio sam niz krivičnih prijava koje su u toku, koje se obrađuju. Ne mogu ništa učiniti u smislu političke moći, ne mogu mijenjati odluke Narodne skupštine, Vijeća naroda, Vlade, ali i te kako mogu koristiti zakone, Ustav Republike Srpske.  Dakle, ništa lično, ko god da je bio na njegovoj poziciji, isto bih učinio. Lično mi je Pranjić drag čovjek, zato što je mlađi i zato što je u politici, ali nažalost, ne čini ono što bi trebalo da čini.

Prijevremeni izbori zakazani su za 23. novembar. Nakon višemjesečnog političkog mrcvarenja, i SNSD je odlučio da izađe sa svojim kandidatom – sada i zvanično, to je Siniša Karan. SDS je nešto ranije predstavio Branka Blanušu kao svog kandidata. Rekli ste da ćete izaći na izbore, ali i da ćete, prije konačne odluke, imati nekoliko pitanja za kandidate. Koja su to pitanja?

Kao neko ko se dugo bavi politikom, ja ne mogu da prepoznam distinkciju između vlasti i opozicije, kada je riječ o političkom stavu koji zagovaram, odnosno, kada je riječ o državi BiH, o statusu Bošnjaka u ovom dijelu države, o njihovoj konstitutivnosti, o pravima, o diskriminaciji, svemu onome kroz što prolazimo…  Opozicija je pokazala da su spremni biti konstruktivniji u smislu procesa kroz koje ova država prolazi, posebno kada je riječ o putu ka Evropskoj uniji. Čak je u jednom trenutku potpisana i Deklaracija između “nekakvih trojki”, opredijeljeni su bili za evropski put Bosne i Hercegovine. Tu se malo možemo zakačiti, narodski rečeno, za opoziciju i da kažemo, evo, bolji su. Međutim, ono što mi tražimo je ljudski odnos. Mi smo ovdje nepoštovani, mi smo ovdje poniženi, mi smo ovdje izvrijeđani, mi smo ovdje marginalizovani, svedeni na jednu statističku grešku. Oduzet nam politički subjektivitet i pravo da kažemo. S druge strane, imamo i političku istoriju. Kada je riječ o SDS – nama, Bošnjacima, je jako teško povjerovati da je SDS doživio neku promjenu s obzirom da je osnivač te stranke, nekadašnji predsjednik SDS, danas haški optuženik i zatvorenik, neko koji je presuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog genocida. Teško će biti Bošnjacima u emotivnom, moralnom kontekstu to objasniti, ali ako imamo da biramo između dva zla, evo reći ću, mi bismo trebali participirati, kako bi bar na poziciju predsjednika došao neko ko ima više razumijevanja i ljudskog odnosa prema nama. Ovo što je radio Milorad Dodik – od uvreda, prozivanja, pozivanja na vraćanje izvornim vjerama – to već izlazi iz okvira politike. To ne možemo prihvatiti. Vidjećemo. Vjerovatno ljudi imaju neke programe, platforme. Mi ne tražimo ovdje nikakvu sadaku, kako se to kod nas kaže, mi tražimo naša prava zagarantovana Ustavom ovog entiteta, ove države, Dejtonskim mirovnim sporazumom koji je potpisan i koji je neki naš okvir kretanja. Ćamil Duraković nije došao da od Banjaluke nešto traži, niti meni neko nešto treba ovdje da daje, mi smo ravnopravni građani koji plaćaju poreze. Ja mislim da Republika Srpska nije ekskluzivitet jednog naroda. Kada ta mantra prestane, možda ćemo imati bolje i korektnije odnose. Preko 50.000 Bošnjanka ovdje živi, šta ćemo s njima!? Desetine hiljada Hrvata, Mađara… Dakle, ne možete se ponašati tako bahato i reći “ovo je naše”. Ovo je i naše. Kada vidimo da je neko spreman da kaže da je putni nalog za potpredsjednika, koga su izabrali Bošnjaci, zakonska odredba, a ne politička volja nekog Milorada Dodika koja zavisi od toga da li se on naljutio, da li je loše spavao sinoć ili da li ga je neko presudio za djelo koje je on počinio. Ja ne mogu biti žrtva njegovog raspoloženja. Dakle, mi tražimo saradnika. Mi tražimo nekog ko će nam dati pristupa javnim resursima, budžetima i sve ono što nam pripada kao građanima.  Želimo da uživamo ta prava i želimo da poštujemo ove institucije. Ja sam se zakleo da ću poštovati Ustav države Bosne i Hercegovine i Ustav Republike Srpske.  To govori o meni kao legalisti, da ja neću uraditi ništa izvan okvira zakona i ustava ovog entiteta. To je moja obaveza i mogu da odgovaram za ono što je kršenje ili zakona ili ustava. Kao takav, pozvaću građane otvoreno i javno da izađu na izbore i da glasaju, kada vidimo ko je spreman sarađivati s nama, ko je spreman poštovati nas i uvažavati kao ravnopravne građane, toliko da ne moramo ići i moliti tamo nekog ili postajati podobnici da bismo nam sistema nešto dobili. Da li je to zapošljavanje u javnim institucijama, da li je to diskriminacija u školama i borba s jezikom koju imamo godinama unazad, da li su to projekti, da li su to javna sredstva…, nemamo potrebe nikoga da molimo, jer i mi plaćamo poreze. Sredstva koja dolazi u budžet nisu ničija babovina ili očevina.  Ja nemam političku dilemu da tu i nema neke razlike između vlasti i opozicije, ali evo, ne isključujem činjenicu da bilo koji od ovih kandidata dobije našu podršku, pa i gospodin Karan, kojeg ja poznajem i koji je bio vrlo drzak prema meni i koji je u ovom procesu stajao uz Milorada Dodika. Pozivao je da policija zabrani održavanje izbora, na kojima će on sad da učestvuje. Možda on ponudi takvu platformu, ako bude smio da se otrgne od uticaja Milorada Dodika i ako promijeni tu političku mantru koju oni godinama unazad promovišu.  U ovom trenutku nam je mnogo više štete nanio SNSD nego opozicija i sve ovo što se izdešavalo, govori o tome da ne možete imati povjerenje u njih. Ali, čekamo programe, pa ćemo da vidimo ko je spreman da, na ovaj način, razgovara sa Bošnjacima i mi ćemo ga i podržati. Ovo je isključivo potraga za ravnopravnim, korektnim partnerima, s kojim mi dijelimo sudbinu. Mi ovdje živimo. Nećemo otići bez obzira na okolnosti, ali imamo pravo da tražimo one koji će biti korektniji prema nama.

U više navrata ste govorili da Bošnjaci mogu da budu prevaga na ovim izborima.

Četrdeset hiljada Bošnjaka aktivno glasa. Mi znamo i da su Bošnjaci glasali u prošlosti za Milorada Dodika. I to mu nije smetalo. A sada, kada mi možemo da presudimo između dva kandidata, odjednom je kandidat opozicije – kandidat Bošnjaka. Šta je sporno? Predsjednik, ma ko god on bio sutra, mora da zna da je on  predsjednik svih građana ovog entiteta, a ne samo Srba. On je predsjednik Republike Srpske. Ja sam potpredsjednik entiteta Republika Srpska i svih građana koji ovdje žive. I moja misija i obaveza bi trebalo da bude briga za sve građane ovog entiteta.

Svi nazadujemo zbog ovakve situacije u Republici Srpskoj. Mi hoćemo da učestvujemo i participiramo u onome što će sutra značiti bolji život za Bošnjake na ovim prostorima. Ja želim da znam ko je premijer Republike Srpske. Ja želim da znam ko je predsjednik. Ja želim da znam ko je predsjedavajući Skupštine. Odluke, koje oni donose, a ovi provode, direktno utiču na naše živote.  Ne mogu nas isključiti iz političkih procesa koji su jako bitni i zato ćemo i učestvovati u njima.

PDP je, i prije presude Miloradu Dodiku zauzeo jasan stav da neće učestvovati na prijevremenim izborima. S druge strane, najavljeni pokret, na čijem čelu će biti Draško Stanivuković, tek treba da se izjasni o ovom pitanju. Kako to komentarišete?

To je klasična politička manipulacije. I vjerujte da mi se malo to i gadi, jer vidite pripremu za naredne opšte izbore u kojoj mladi Stanivuković igra tu neku ulogu lidera neke opozicije koja će donijeti apsolutne promjene ovdje. Sve je podredio narednim izborima. Ne želim da isključim činjenicu da će PDP učestvovati na prijevremenim izborima. To individualno, što radi gospodin Stanivuković, je nešto što se isključivo njega tiče. On ima tu neku podršku, ima političke instrukcije, one dolaze možda i sa vangraničnih instanci. Sigurno se priprema za naredne izbore i ovo je klasično koketiranje. Mislim da će i vlast i opozicija na narednim izborima imati druge kandidate. Ovo je probni puls. Ko god da pobjedi, ne mora da znači da će to biti i naredni izbor. Vi imate Bošnjake koji će po inerciji, po nekim drugim zaslugama ili po nekim drugim osnovima glasati i za SNSD i za opoziciju.  Ja kažem za sebe, kako ću ja pozivati ljude, meni treba više poruke, više stavova, više programa da vidimo šta se to dešava i šta će se dešavati. Ovo što radi PDP je vrlo nezrelo, da budem iskren, ne cijeli PDP. Evo, vidite, vi imate oprečne stavove u PDP, priprema se taj nekakav pokret, vidite već neke ljude iz PDP  koji ne žele da budu dio te priče, ali evo, želim da vjerujem da će ipak, uprkos svemu, PDP ipak podržati opozicionog kandidata. I u ovom momentu sad zove prijevremene izbore.

Posljednjih nekoliko mjeseci obilježili su i napadi na opozicionare. Nebojši Vukanoviću su zapaljena dva automobila, napadnut je i Branislav Borenović ispred svoje zgrade. Bez epiloga. I Vi ste, u određeni trenucima, govorili da se osjećate ugroženo.

Imamo i primjer gospodina Amira Hurtića, kojem je u Doboju, pod nekim okolnostima, izgorio automobil. Tu je i gospodin Dževad, kojem se isto to dogodilo. Policija bi trebalo da radi svoj posao. Kada je riječ o ovoj dvojici iz reda opozicije, evidentno je da je to proizvod izjave koje smo imali priliku da čujemo. Vi ste čuli gospodin Dodiku u Narodnoj skupštini kada kaže gospodinu Vukanoviću da ga treba šutati, udarati. To su opasne poruke, pogotovo kada dolaze od najuticajnijeg političara u ovom dijelu države. Vi imate pristalice koje slijepo vjeruju Miloradu Dodiku. Tu odgovornost nose oni koji upravljaju režimom – od vlade do samog predsjednika nekadašnjeg – koji je takve stvari govorio. Mene su, takođe, s jedne strane počeli identifikovati kao nekog bošnjačkog nacionalistu, a ja to nisam. Počevši od mog političkog angažmana u Srebrenici gdje sam pravio apsolutan konsenzus kada je riječ o svim građanima, dolaskom u Banjaluku, pružanjem ruke… Mogao sam ja glumiti nekog bošnjačkog patriotu, da ovdje dođem da zakuvam, da onda odem, pobjegnem u Tuzlu ili negdje da spavam, pa se onda opet pojavim nakon dva, tri mjeseca, pa opet nešto lupim. Dakle, ja odavde odlazim u moju Srebrenicu, meni je bitno kako moja porodica tamo živi. Mogao sam ja ići tom populističkom linijom. Ja sam išao racionalnom linijom. Došao ovdje i pružio ruku Miloradu Dodiku, kada je to najrizičnije bilo. Vi imate Trojku, imate opoziciju u Federaciji, koji se otimaju oko toga ko je veći neprijatelj Dodika. A svi su oni, u jednom vremenu, sarađivali s Dodikom. I sa HDZ i sa SNSD. Svi. E, tada sam ja pružio Dodiku ruku, koju je on, ne odbio, nego je, čini mi se, pljunuo u nju. Dobio sam prijetnje od Aleksandra Knjeginjića, koji je govorio da mene treba vući gubavim kljusima, kao Ali Pašu Rizvanbegovića vući po Bosni, odnosno, kako je on to objasnio, da me rastrgaju. To su brutalne poruke i prijetnje čovjeka koji je ležao i koji je presuđen za ratne zločine. Čovjeka, koji je ubica, zločinac. I ovaj sistem ništa povodom toga nije uradio, osim što je državno Tužilaštvo pokrenuo neki postupak, ja sam samo dao izjavu u SIPA. I s druge strane, kada ohrabre takve ljude, bude se te ultranacionalističke, odnosno primitivne nacionalističke grupacije ili pojedinci, koji pozivaju na linč svakoga ko ne misli kao režim. Da li smo mi demokratski i civilizacijski zreli da vidimo kuda ovo vodi?  Srušili smo pravni poredak i to je opasno za jedno društvo. Nije više riječ o jednoj grupi naroda, riječ je o svima nama u BiH. Mi imamo čovjeka koji hoda po entitetu i govori da je predsjednik. Imamo ljude koji ga podržavaju i, što je najžalosnije, imamo institucije koje pripadaju narodu, a koje stoje iza njega. To nema nigdje u svijetu, osim u nekim diktaturama i u nekim totalitarnim sistemima. Dakle, mi to imamo, a zovemo se demokratijom. Vi imate čovjeka koji nikog ne zarezuje. Ni sudove, ni presude, ni ništa. Ima svoju većinu. To je vrlo opasno i to je nešto čega se mi moramo rješavati zarad budućih generacija, zarad svih nas.  Vrijeme će pokazati da naše mlade generacije žele zapad. Ja sam obrazovan na zapadu, došao sam u ovu zemlju zato što je volim. Volim sve narode koji ovdje žive. Možemo svakome prigovoriti nešto iz prošlosti, brutalni smo bili jedni prema drugima, ali nama je neophodan neki politički zavjet za 100 godina mira. Svi smo stradali. Mi nemamo pravo da našoj djeci ostavimo budućnost u kojoj će oni jedne druge sutra ubijati. Mi moramo ispravljati to. Ovo što sad vidimo, vodi nas u tom pravcu.

Iako je prvobitno bilo planirano da referendum bude održan 25. oktobra, svi su izgledi da će biti pomjeren za 23. novembar – na dan prijevremenih izbora, a možda čak i za 9. januar. Hoćete li Vi izaći na referendum?

Ma, kakav! A i vjerujte mi, neće biti referenduma. Dodik je poznat po tome što najavljuje referendume. Ovdje se građani iscrpljuju. Nemojte maltretirati vlastiti narod. Treba vam četiri, pet miliona da sprovedete taj referendum, a ovamo domovi zdravlja nemaju plate, socijalne ustanove nemaju plate. Vi biste potrošili nekoliko miliona da provedete nekakav referendum, čiji će rezultat biti mrtvo slovo na papiru.