Još zanimljivije je što biljka tokom dana mijenja izgled. Njeni listovi otvaraju se prema svjetlosti, a kada padne mrak ponovo se sklapaju. Isto mogu da rade i nježni svjetloružičasti ili bijeli cvjetovi. Zato ujutru i uveče gotovo izgleda kao da gledate dvije različite biljke.
Poznata je kao ljubičasta ili lažna djetelina, mada Oxalis triangularis botanički nije prava djetelina. Potiče iz Južne Amerike, a popularnost duguje ne samo neobičnom izgledu već i simbolici – djetelina se tradicionalno povezuje sa srećom, pa je ova ljubičasta verzija postala omiljena i kao biljka koja, prema vjerovanju, donosi dobru energiju u dom.
Dobra vijest je da nije naročito zahtjevna. Može da oprosti čak i ako povremeno zaboravite da je zalijete.
Ali postoji jedna stvar koju podnosi mnogo teže – previše vode.
Bolje da nakratko ostane žedna nego da joj korijen stoji u vodi
Ljubičastu detelinu tokom aktivnog rasta ne treba zalivati po rasporedu samo zato što je, recimo, prošlo sedam dana od prethodnog zalivanja. Mnogo je sigurnije provjeriti zemlju.
Kada se gornjih nekoliko centimetara supstrata prosuši, vreme je za vodu. Posle zalivanja višak treba da iscuri iz saksije i ne bi trebalo da ostane u podmetaču.
Problem nastaje kada zemlja neprestano ostaje natopljena. Podzemni delovi iz kojih biljka raste tada mogu početi da trule, a upravo je prekomerno zalivanje jedna od najčešćih grešaka u njenoj nezi. Zato joj najviše odgovaraju propusna zemlja i saksija sa dobrim otvorima za odvod vode.
Drugim rečima, ako morate da birate između toga da je zalijete dan prerano ili dan kasnije, ova biljka će lakše oprostiti ovo drugo.
Voli svjetlost, ali ne i prženje na podnevnom suncu
Da bi zadržala karakterističnu duboku ljubičastu boju, potrebno joj je dosta svetlosti.
Odgovara joj svetlo mesto sa obiljem indirektne svetlosti, a dobro može podneti i nešto nežnijeg jutarnjeg sunca. Istočni prozor zato može biti odličan izbor.
S druge strane, jako letnje sunce kroz staklo, naročito usred dana, može da bude previše intenzivno i dovede do bleđenja ili sušenja ivica listova. Ako stoji uz južni prozor, tokom najtoplijeg dela godine bolje ju je malo odmaknuti od stakla ili zaštititi laganom zavesom.
Premalo svetlosti pravi drugačiji problem – stabljike postaju izdužene, biljka se naginje prema prozoru, a njena spektakularna ljubičasta boja može izgubiti intenzitet.
Ako jednog dana izgleda kao da je uginula, nemojte odmah baciti saksiju
Ljubičasta djetelina ima još jednu osobinu zbog koje vlasnici koji je prvi put gaje mogu ozbiljno da se zabrinu.
Može jednostavno da se povuče.
Listovi počinju da žute, stabljike venu i na kraju iznad zemlje može ostati gotovo ništa. Prva reakcija tada je obično zaključak da je biljka uginula.
Ali Oxalis triangularis ima prirodan period mirovanja. Energija ostaje sačuvana u podzemnim delovima biljke i posle nekoliko nedelja odmora iz zemlje mogu ponovo da se pojave novi ljubičasti izdanci.
Upravo tada vlasnici ponekad naprave najgoru moguću grešku. Vide biljku koja vene i pokušavaju da je “spasu” još češćim zalivanjem.
Tokom mirovanja treba uraditi suprotno – znatno smanjiti ili obustaviti zalivanje, ukloniti osušene delove i pustiti biljku da odmori. Kada ponovo počnu da se pojavljuju izdanci, vraća se na svetlost i postepeno nastavlja normalno zalivanje.
Jedna važna napomena ako imate psa ili mačku
Koliko god bila dekorativna, ljubičasta detelina nije najbolja biljka za mesto do kojeg lako mogu da dođu radoznali kućni ljubimci.
Oxalis sadrži rastvorljive oksalate i smatra se toksičnim za pse i mačke ako ga pojedu, pa je saksiju najbolje držati van njihovog domašaja.
Uz dovoljno svetlosti, propusnu zemlju i malo discipline sa kantom za zalivanje, ova biljka može godinama da se vraća i ponovo puni saksiju ljubičastim “leptirima”.
A da li zaista donosi sreću?
To nauka ne može da obeća. Ali ako je vjerovati staroj simbolici djeteline, mjesto za nju u kući svakako nije naodmet, prenosi Ona.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.