Međutim, to je težak zadatak kada je u pitanju Robert Redford, jer bi to zahtijevalo dosta vremena.
Već 1967. godine Redford je pravio sjajne filmove, poput komedije Nila Simona Barefoot in the Park sa Džejn Fondom, prije nego što je započeo, u narednih 15 godina, zaista nevjerovatan niz filmova koji uključuje Buč Kasidi i Sandens Kid sa Polom Njumenom, Žaoka ponovo sa Njumanom, The Way We Were sa Barbrom Strejsend, napeti Tri kondorova dana, i nezaboravni Svi predsjednikovi ljudi iz 1976.
To je bila kolekcija filmova koju možda nijedan glumac u istoriji nije nadmašio, i to bez razmatranja njegovih kasnijih filmova poput Nepristojne ponude ili njegovog oproštajnog filma, briljantnog The Old Man & The Gun. U različitim žanrovima, ispred i iza kamere, Redford je jednostavno pravio fantastične filmove.
Naravno, kao i svi glumci, nije imao savršen niz, posebno na početku karijere, i napravio je nekoliko filmova koji se prilično lako zaborave, piše Far Out Magazin.
Jedan od njih je svakako Little Fauss and Big Halsy iz 1970, film o dvojici vozača motocikala iz Arizone koji se udvaraju istoj ženi, a koji nije bio naročito popularan kod američke publike, iako je za njega napisana originalna pjesma Džonija Keša.
Režirao ga je Sidni J. Furi, a Redford je pristao da glumi u filmu kao dio nagodbe nakon što ga je Paramount tužio zbog povlačenja iz drugog filma. On je igrao Halsija, dok je Fosa tumačio glumac Majkl J. Polard, koji je prethodno stekao priznanje za ulogu u filmu Boni i Klajd Vorena Bitija iz 1967.
Problemi su počeli već na samom snimanju. Redford je svakodnevno putovao između seta i produkcije drugog filma u kojem je bio, Downhill Racer. Pored toga, snimanje Little Fauss odvijalo se u užarenoj pustinji Arizone, a imao je značajne probleme i sa kolegom glumcem i režiserom Furijem.
Redford se prisjetio u svojoj autobiografiji: – Furi je bio jedan od onih diktatorskih režisera, ‘radi po mom, ne postavljaj pitanja’, i to funkcioniše sa mnogim glumcima; zapravo, oni to žele. Ali meni to nije odgovaralo.”
Njegov odnos sa kolegom takođe nije bio dobar. Polard je navodno bio mrzovoljan i introvertan, nije htio da se angažuje sa Redfordom, koji je pokušavao da razgovara o likovima i scenariju, nazivajući ga “samozadovoljnim, anarhistom iz Actors Studija”.
Nije iznenađujuće što Redford uopšte nije bio zadovoljan krajnjim rezultatom, nazivajući film kasnije u razgovoru za Rolling Stone “je**no lošim filmom”.
Ipak, smatrao je da postoje određeni elementi koji bi zablistali pod drugim režiserom.
– Mislio sam da osnovni sentiment izražava ono što je zaista bilo u opasnosti u poslijeratnim šezdesetim: gubitak vjere. Radilo se o stanju koje stvara gubitnike. Furi to nije shvatio – rekao je Redford, prenosi B92.
– Bilo je toliko trenutaka kada mi je govorio da to radim na njegov način, a ja jednostavno nisam mogao. Znao sam istinu ovih ljudi, ali on nije mogao da ode tamo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.