Sudbine

(FOTO) Nevjerovatna priča o drugarstvu Dragana i Blagoja: Poslije 20 godina pobjedili inat i POMIRILI SE PRED OLTAROM crkve Svetog Ilije

Tri pune decenije Dragan Ćalin iz požeškog sela Gorobilje i Blagoje Kostić iz Rasne bili su nerazdvojne kolege i najbolji prijatelji, a onda prije nekih dvadesetak godina došlo je do nekih nesuglasica, kako kažu, zbog sitnice i tada je nastala tišina.

(FOTO) Nevjerovatna priča o drugarstvu Dragana i Blagoja: Poslije 20 godina pobjedili inat i POMIRILI SE PRED OLTAROM crkve Svetog Ilije
FOTO: RINA

Iako su se često viđali, jedan sa drugim nisu govorili. To im je obojici teško padalo iako nisu željeli da priznaju.

Posvađani prijatelji godinama su se sretali u selu, kafani ili na ulici, ali nijedan nije želio da napravi prvi korak, sve do sad. Poslije dvadeset godina odlučili su da pređu svog, tipično srpskog inata i pomire se i to u crkvi Svetog Ilije u selu Prilipac.

“Vidio sam jednom suzu na njegovom licu”

Bili smo stvarno jako dobri drugari i kolege. Rado je bio viđen u mojoj kući, ali onda je došla tišina i niko nije želio da popusti. Moram priznati, teško mi je bilo što ne govorimo. Znam da je bilo i njemu, čak sam vidio jednom i suzu na njegovom licu kad je sjeo za drugi sto u kafani a ne sa mnom – priča Dragan.

FOTO: RINA
FOTO: RINA
FOTO: RINA
FOTO: RINA

Pomirenje se dogodilo pred oltarom crkve Svetog Ilije, gdje su jedan drugome pružili ruku, izgovorili oproštaj i simbolično se poljubili, obećavši da će ostatak života provesti u slozi.

“Nije bilo svejedno, gledao sam ga kao brata”

– Grdno je kad kolege i drugari prestanu da govore. Nije bilo svejedno, jer sam Dragana uvijek gledao kao brata, ali eto taj inat kad proradi to je čudo. Ali, važno je da ga čovjek pobjedi i ponosan sam što smo uspjeli. Bolje ikad – nego nikad. Malo nas je ostalo, godine te stignu, a zamjerke kad tad postanu teret. Zato smo sada riješili da zaboravimo sve, da nastavimo tamo gde smo stali – kazao je Blagoje.

“Sada mogu spokojno da spavaju”

I jedan i drugi ističu da im je ovaj momenat donio veliko olakšanje, ističući da sada “mogu spokojno da spavaju”, i da bi voljeli da njihov primjer ohrabri i druge koji godinama nose uvrede i ćutanje, kao teret na svojim leđima.

Pomirenje u prilipačkoj svetinji dalo je novu šansu prijateljstvu koje je obilježilo njihovu mladost i radni vijek, a dvojica vremešnih vozača sada vjeruju da je vrijeme da se svaki dug ili prekinuti odnos završi riječima – “opraštam ti”.