Strah od javnog nastupa: Psiholog otkriva trikove za introverte

Aristotel je u svojoj Retorici strah opisao kao bolno osjećanje ili uznemirenost izazvanu zamišljanjem zla koje nas može povrijediti ili ugroziti, objašnjava klinički psiholog i psihoterapeut Marija Benin.

Ljudi se često suočavaju sa strahom iz dva glavna razloga:

Težnja ka savršenstvu – stalni osjećaj da nisu dovoljno dobro pripremljeni ili da neće ispuniti očekivanja, što izaziva tremu i nelagodnost.

Nepotpuna priprema – strah se javlja zbog osjećaja nepripremljenosti za izlaganje.

Prema riječima psihologa, dobra priprema i vježba mogu smanjiti tremu za oko 75 odsto, ispravno disanje dodatno doprinosi smanjenju za oko 15 odsto, a pozitivan mentalni stav preostalih 10 odsto.

Savjeti za prevazilaženje straha od javnog nastupa

Nemojte učiti napamet – fokusirajte se na osnovne teze i argumente, izlažite ih svojim riječima kako biste izbjegli mentalne blokade.

Napravite bilješke – ako se plašite da ćete zaboraviti teze, zapišite ih na papir. Vinston Čerčil je svoje bilješke nazivao „polisom osiguranja“ – nije očekivao da će ih koristiti, ali su mu pružale sigurnost.

Ulazite s osmijehom – ostavljate utisak opuštenosti i stvarate prijatnu atmosferu prije početka govora.

Kontrolišite glas i disanje – ako glas podrhtava, usporite govor i dišite dublje.

Imajte predmet u ruci – olovka ili mali predmet mogu pomoći da preusmjerite nervozu i smanjite napetost.

Gledajte iznad glava publike – time stvarate utisak da govorite svakom pojedincu, a sami imate širi pregled publike i lakše zadržavate kontrolu.

Ovi trikovi pomažu da tremu pretvorite u energiju i zadržite kontrolu tokom izlaganja, a uz kontinuiranu praksu, strah postaje sve manji i lakše ga je savladati.

Vjerovanje u loš ishod često je glavni pokretač straha od javnog nastupa. Većina naših strahova proizlazi iz misli i iracionalnih uvjerenja, a ne iz realne opasnosti, objašnjava Marija Benin.

Tipična iracionalna uvjerenja

Zaboraviću šta želim da kažem

Izgledaću smiješno i zbunjeno

Svi će vidjeti da mi se tresu ruke

Svi će misliti da sam dosadan

Mnogi u publici znaju više od mene

Ispašću glup

Ljudi me neće shvatiti ozbiljno

Nisam dovoljno pripremljen

Ljudi će se osjećati neugodno

Svi će primijetiti drhtanje mog glasa

Neću znati da odgovorim na pitanje koje mi postave

Prepoznavanjem ovih misli možete ih preispitati i racionalizovati, što je prvi korak ka smanjenju treme i povećanju samopouzdanja.

Tačno je da je strah od javnog nastupa uglavnom unutrašnji fenomen, a ne odraz realne opasnosti. Provjera opravdanosti strahova pomaže da ih stavite u perspektivu i smanjite paniku.

Pitanja koja možete sebi postaviti:

Šta mi se zaista najgore može dogoditi?

Hoće li posljedice biti podnošljive?

Kolika je vjerovatnoća da će se to zaista dogoditi?

Da li zaista svi gledaju i procjenjuju svaki moj pokret?

Da li drugi mogu vidjeti moju tremu? (Većina treme je unutrašnja i gotovo neprimjetna spolja)

Kako mogu znati šta drugi misle ili šta će se dogoditi?

Ključna poruka je da su mnogi naši strahovi samo pretpostavke, a ne činjenice. Kada ih prepoznate i stavite u realnu perspektivu, lakše je usmjeriti fokus na ono što zaista radite, a ne na to kako izgledate dok to radite.

I, kako kaže Ovidije: „Samo započni, pa ćeš biti govorljiv.“ Često je upravo prvi korak najteži, ali nakon njega strah se brzo smanjuje, prenosi Kurir.