Ovo u intervjuu za Srpskainfo kaže predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, ističući da je nakon odluke CIK BiH o ponavljanju izbora na 136 biračkih mjesta sada na opoziciji da se organizuje i spriječi ponavljanje izbornih krađa i prevara.
– Međutim, mi u opoziciji nismo zadovoljni s ponavljanjem izbora samo na 136 mjesta, jer mislimo da je minimalno trebalo ponoviti kompletne izbore u Doboju i Zvorniku – ističe Trivićeva.
Kako biste, u političkom smislu, ocijenili godinu na izmaku?
Bila je jako teška godina. Imali smo institucionalnu krizu u Republici Srpskoj koja je nastupila nakon prvostepene, a kasnije pravosnažne presude bivšem predsjedniku Republike, Miloradu Dodiku. Imali smo, zatim, period od dva-tri mjeseca potpunog beznađa, gdje ni političari ni narod nisu znali šta se dešava i kako izaći iz krize koja je bila politička, pravna, ustavna, a onda i institucionalna. Imali smo i izbor neustavne Vlade Republike Srpske i sve ono što je uslijedilo, a zatim i izbore. Narodni front je jasno govorio o tome kako izaći iz institucionalne krize. Ne ko je kriv za ono što je bilo, nego kako gledati naprijed i kako da Republika Srpska pronađe rješenje i nastavi se boriti u okviru koji je bio takav. Mi smo bili prvi koji smo rekli da nam trebaju predsjednički izbori zato što moramo dobiti poziciju predsjednika. Ne možemo da budemo sa v. d. predsjednikom Srpske, jer to ne postoji u ustavu. Ne možemo ni bojkotovati izbore, jer će neko na njih izaći, CIK će ih raspisati, pa će neko bez ikakve podrške u narodu, s tri glasa, postati predsjednik sa sertifikatom CIK.
Budući da ste i ekonomista, kako ocjenjujete 2025. u ekonomskom smislu?
I u ekonomskom smislu godina je bila takođe prilično teška. Nema značajnijih investicionih ulaganja u Republici Srpskoj, nema značajnijeg rasta privredne aktivnosti, osim onog što postoji kao rast kroz inerciju. Nismo vidjeli neke nove pogone, nove firme, neku dinamičniju privrednu aktivnost. To je rezultat i ovih političkih dešavanja, jer ekonomija funkcioniše u zadatom političko-pravnom okruženju, koje je u Republici Srpskoj i cijeloj BiH jako nestabilno. Vidjeli smo da nema mjera u smislu regulisanja rasta cijena osnovnih životnih namirnica, što jako opterećuje naše građane jer najveći broj njih većinu svojih kućnih budžeta koristi upravo za osnovne životne potrebe, za hranu, a cijene hrane mnogo brže rastu nego cijene ostalih proizvoda i usluga. Osjećaj ljudi o rastu cijena nije onakav kako kaže statistika, čini mi se 4,6% u ovoj godini, već je mnogo veći jer ono što oni svakodnevno i frekventno kupuju raste mnogo brže. Tih 4,6% je prosjek svih proizvoda i usluga koji ulaze u obračun tog indeksa, ali cijene su rasle mnogo brže. Vlada nije ništa radila po pitanju ograničavanja rasta cijena, po pitanju sprečavanja kartelskih sporazuma, trgovačkih lanaca, po pitanju toga da za osnovne životne namirnice morate imati listu cijena iznad kojih se ne smije ići. Nevjerovatno je da je, recimo, hljeb u Republici Srpskoj, u Banjaluci, duplo skuplji nego u Beogradu. To nije normalno i to se, prosto, mora regulisati. Uvijek sam za pristup tržišta, ali za one stvari koje utiču na najšire slojeve stanovništva država, tako da kažem, mora da se upetlja i da takve stvari reguliše. Od silne političke drame kojoj smo izloženi, a koju je kreirala ova vlast, oni ne mogu da se bave onim što tišti građane, a to su životni standard, visina plata, penzija, investicije, izvoz… Vlast je zarobljena u političkim dešavanjima koje je sama kreirala, tako da im malo vremena ostaje da se bave suštinskim pitanjima.
Na drugoj strani, u Narodnoj skupštini RS izglasan je novi rekordni budžet, a najavljena su i nova rekordna zaduženja.
Mjeriti samo zaduženost, kao ukupan dug u odnosu na bruto domaći proizvod, jedna je strana priče. Druga strana priče je tok tog duga, ono što vraćamo od starih zaduženja. Ono što se zovu godišnje rate kredita koje otplaćujemo. Sljedeća godina će biti u tom smislu napregnuta. Mora da se ide u veliko novo zaduženje da bi se vratila milijarda i 600 miliona od prethodnih zaduženja, jer dospijevaju one obveznice koje su emitovane na Londonskoj berzi 2021. Rok dospjeća je 5 godina i to dolazi u 2026. Nikad nisam rekla – bankrotiraćemo, propašćemo, krahiraćemo ili nešto slično. Dug jeste problem i teret za budući ekonomski rast. Sve zemlje se zadužuju, ali se zadužuju za investicije. Vi se zadužite, a onda kroz investicije vratite novac u sistem. Kada ga vratite kroz investicije, a ne kroz opštu potrošnju, onda je to malo drugačiji proces. Ova zaduženja bila su isključivo za vraćanje ranijih dugova i krpljenje određenih budžetskih minusa. Ono što je zaista porazno u ovoj godini i što želim apostrofirati, jeste da su se minusi krpili i preko leđa samostalnih preduzetnika. Hiljadu radnji u Banjaluci će u ovoj godini biti zatvoreno. Taj prosjek ranijih godina se kretao ispod 500. Dakle, sada je dva puta veći, odnosno za 100% će više radnji biti zatvoreno isključivo zbog loših zakonskih rješenja koja su donesena krajem prošle godine, a koja su snažno opteretila samostalne preduzetnike, ljude kojima treba pružiti podršku, a ne dodatno ih opterećivati. Ali, tako radi naša vlada. Uzmi i oporezuj gdje god se može. Budžet kabineta predsjednika Republike od 80 miliona je zaista sraman i predstavlja lošu poruku građanima. Međutim, SNSD i Dodik predugo vladaju da bi imali osjećaj za narod i da bi imali osjećaj za opšte i društvene probleme. Jednostavno su “odrođeni” od naroda i to sve možemo da vidimo u budžetu Republike Srpske.
CIK BiH nedavno je donijela odluku o poništavanju izbora, odnosno o njihovom ponavljanju na 136 biračkih mjesta. Poslije izbora 2022, kada ste vi bili kandidat za predsjednika Srpske, imali ste gotovo iste prigovore na regularnost izbornog procesa, ali CIK nije reagovao na ovaj način. Šta se promijenilo za ove tri godine?
Drugačiji je kontekst u kojem su se desili ovi izbori u odnosu na izbore 2022. koji su bili redovni i odvijali su se na sva četiri nivoa – za predsjednika Republike, srpskog člana Predsjedništva BiH i parlamentarni nivo Narodne skupštine RS i Predstavničkog doma BiH. Ne može CIK poništiti izbore za predsjednika Republike, a reći da je za Narodnu skupštinu sve u redu. To je jedna dimenzija priče. Izbori ili valjaju ili ne valjaju. Ne može biti da su za Predstavnički dom regularni, a da su za predsjednika Republike neregularni. Da su 2022. poništili izbore u kompletu, što je bilo normalno da se desi, imali bi krizu vlasti, institucionalnu krizu i haos. Osim toga, imali ste tada i vrlo moćnog Milorada Dodika, koji je prijetio da će u slučaju ponavljanja izbora za predsjednika Republike izvesti naoružane formacije, da će praviti i tu vrstu pritiska. Međunarodna zajednica, odnosno jedan njen dio, povukao se pred takvim prijetnjama, “spakovali” su te izbore i rekli da je sve u redu. Sada imamo drugačiju situaciju. Održani su samo predsjednički izbori i s te strane CIK je lakše i temeljnije mogao da uđe u samu suštinu problema. Takođe, imate i Milorada Dodika koji više nije moćan kao što je bio prije tri godine. To je činjenica. Međutim, mi u opoziciji nismo zadovoljni s ponavljanjem izbora na 136 mjesta jer mislimo da je minimalno trebalo ponoviti komplet izbore u Doboju i Zvorniku. Ali, evo, bila je takva odluka CIK i svakako je napredak u odnosu na ono što je urađeno 2022. Ako formirate vlast na bazi političke korupcije, kako će da radi ta vlast? Sve drugo radiće takođe na bazi korupcije. To smo gledali svih ovih godina, ne samo nakon izbora 2022. I izbori 2014. su pokradeni. Ognjen Tadić tada je takođe bio pokraden. Zašto on tada nije javno izašao i rekao da je pokraden i zašto nije iznio sve dokaze o krađama kojih je i tada bilo, kao i 2022, kao i sada za Branka Blanušu? To je njegov problem, ali svi znamo kako je i tada bilo ubacivanja listića. Ubacivanje listića je, u suštini, najobimniji dio krađe koji se odvija. Evo, vidjećemo kako će proći ponavljanje izbora na ovih 136 mjesta. Opozicija se sada mora organizovati i vjerujem da ćemo u januaru imati novog predsjednika Republike, Branka Blanušu.
Kako ocjenjujete promjenu politike Milorada Dodika? Niko ne može sa sigurnošću reći šta je dogovoreno između Dodika i predstavnika američke administracije,što je dovelo do ukidanja sankcija njemu, članovima njegove porodice i najbližim saradnicima.
Sigurno je da je jedna tema dogovora bila imovina Republike Srpske. Nakon posebne sjednice Narodne skupštine od 18. oktobra, mi smo kritikovali što je povučeno ono za šta je i opozicija glasala, a to je konkretno zakon o nepokretnoj imovini. To je zakon Republike Srpske koji je bio naša pregovaračka pozicija na temu imovine. Zašto je to povučeno? To nije nešto iz seta zakona koji su služili za radikalizaciju situacije. U sazivu u kojem sam bila narodni poslanik, glasala sam za taj zakon, a naši poslanici u ovom sazivu takođe su glasali za taj zakon. Njega jeste problematizovao Ustavni sud BiH i kancelarija OHR, ali on nije smio biti povučen u Narodnoj skupštini. To je jedan od ustupaka koji je, evidentno, Milorad Dodik dogovorio s Amerikancima.
Šta je još dogovoreno?
Pa vidite, zašto se za v. d. predsjednika bira otvoreni NATO lobista Ana Trišić Babić? Zašto baš ona? Imate u SNSD mnogo istaknutijih stranačkih prvaka, imate rusofila. Odjednom, pojavljuje se Ana Trišić Babić koja u političkom životu nikad nije bila birana na nekakvu funkciju, nikad nije učestvovala ni na jednim izborima. Ona nikad nije bila kandidat za bilo koji nivo vlasti, a postavljena je za v. d. predsjednicu. Slučajno, ona je NATO lobista. Meni tu nešto nije logično. Jedna od tema jeste i ubrzan put ka NATO, što SNSD provodi ćutke već godinama, kroz ono što se zove program reformi. Moja procjena je bila, i mislim da nisam daleko od istine, da će Kristjan Šmit nametnuti to što oni zovu zakon o državnoj imovini u parlamentarnoj proceduri, a imate SNSD i Milorad Dodika koji je spreman da sve da za svoju bolju političku poziciju. Oni bi galamili tri dana, rekli kako se to nije smjelo uraditi, a zatim bi galama stala, a taj zakon bi ostao. Na sjednici PIK, koja se održala u decembru, imovina je bila tema. Nisam vidjela neke oštre reakcije iz SNSD.
Šta se promijenilo u odnosu vlasti Republike Srpske prema Srbiji? Djeluje da je nakon famoznog dogovora Dodika s Amerikancima došlo do trzavica na relaciji Dodik-Vučić?
Jasno je bilo iz poruka koje su došle iz Srbije da to što je urađeno u Narodnoj skupštini 18. oktobra ni na koji način nije smjelo biti urađeno na taj način. Ponavljam, mi smo to kritikovali i bili smo jako glasni u kritici zbog onog što je povučeno, a što su crvene linije za Republiku Srpsku kao što je pitanje imovine i pitanje članstva u NATO. Poruke koje su došle iz Srbije takođe su vrlo jasne. Ne bih da budem tumač poruka koje su dolazile iz naše matice, s obzirom da je javnost imala priliku da ih čuje. Te poruke bile su apsolutno precizne i vrlo jasne, tako da im ne treba moje dodatno tumačenje. Očigledno je da je sve urađeno bez znanja Srbije. Milorad Dodik je, inače, tome sklon. Kad njemu treba, kad je njemu “gusto”, tu je Srbija. Međutim, kada on pravi svoje dogovore i svoje paktove, izdaje nacionalne interese, šta očekuje? Da neko bude s tim zadovoljan? Na kraju krajeva, nije zadovoljan narod u Republici Srpskoj jer se pokazalo ono na šta smo mi upozoravali godinama i već smo vjerovatno postali dosadni, pa nam prigovaraju: “Imate li vi šta drugo da pričate osim o Dodiku”? Ljudi, čovjek nas uništava! O čemu da pričamo? O cvijeću i saksijama? Čovjek nas prodaje kao paprike na pijaci.
S druge strane, djeluje da Banjaluka nije bila nikad bliža sa Zagrebom. Vi već dugo otvoreno tvrdite da je Milorad Dodik “agent hrvatskih interesa”. Na osnovu čega to tvrdite?
Brojni su primjeri koji nisu moja imaginacija ili fikcija. Imali ste Pelješki most u Narodnoj skupštini kao vitalni entitetski interes koji je donio Milorad Dodik, kao tadašnji srpski član Predsjedništva BiH. Uz naš veto, taj most je napravljen. Neka se most pravi, ali šta mi imamo od toga? Nevjerovatno je i da se Milorad Dodik zalaže za treći entitet. U politici, kao i u životu, nema slučajnosti. Dodik je glasniji u zalaganju za treći entitet nego Dragan Čović, a nema trećeg entiteta bez dijelova Republike Srpske. Zašto se on za to zalaže? Imate i predaju jasenovačke građe, imate Dodikovu izjavu izjednačavanja odlaska Čovića u Blajburg sa svojim odlazkom u Donju Gradinu. Ne može se izjednačiti stradanje Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu i stradanje na Blajburgu. Imate i dolazak Zorana Milanovića u Derventu i odlikovanje zloglasne 103. HVO brigade uz Dodikovo znanje. Imate i to da Milanović, kada ide iz Jajca gdje proslavlja ubistvo srpskih civila, svrati kod Dodika na imanje i popije rakiju. To nije slučajno i oni očigledno imaju dobru komunikaciju. Imali ste nedavno i dolazak Andreja Plenkovića u Banjaluku. Nek je došao i treba svakog lijepo primiti, ali toliko je neriješenih pitanja u odnosima s Hrvatskom da se Plenkoviću moralo ispostaviti nekoliko pitanja, pa makar u neformalnom razgovoru. Ni Dodik ni Draško Stanivuković nisu Plenkovića ništa pitali o Trgovskoj gori. Jedino rješenje je tužba BiH protiv Hrvatske i to pitanje treba da pokrene Predsjedništvo BiH, kao jedino nadležno za vođenje spoljne politike. Nisu ga pitali ništa ni o povampirenju ustaštva u Hrvatskoj. Plenković ide na koncerte Tompsona. Nikad nisam vidjela da je s takvom snishodljivošću ili srdačnošću dočekan bilo koji predsjednik ili premijer naše bratske Srbije, koja je toliko ulagala u Republiku Srpsku, posebno u vrijeme aktuelnog rukovodstva. Šta je Hrvatska ovdje uložila? Stavlja nam radioaktivni otpad na granicu, što će da ugrozi 250.000 ljudi s naše strane Une, dok na drugoj strani ima malo stanovništva, a i ono je mahom srpsko. Onda Stanivuković dođe Plenkoviću i kaže mu: “Tu smo za vas”. Kakva je to snishodljivost? Šta je to? Šta je u glavama ljudi koji su tako dočekali Plenkovića? To je bilo prosto negledljivo.
Postoji li šansa za dogovor u opoziciji oko zajedničkih kandidata za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH na izborima sljedeće godine.
Mi u Narodnom frontu smatramo da treba razgovarati o četiri funkcije. Dvije koje se biraju direktno, predsjednik Republike i srpski član Predsjedništva BiH, i dvije koje se biraju indirektno, nakon održanih izbora, a to su predsjednik Vlade RS i predsjednik Narodne skupštine. Mi smo vrlo otvoreno rekli da podržavamo kandidaturu Branka Blanuše za predsjednika RS na opštim izborima 2026. Smatramo da bi to moralo tako da bude zbog podrške javnosti koju Blanuša ima u ovom momentu, te da bi bilo koja druga kombinacija iznevjerila narodna očekivanja. Blanuša je prepoznat kao narodni kandidat i takvo očekivanje ne smije da se iznevjeri. Kako će se druge stvari slagati, to ćemo da vidimo. Otvoreni smo za razgovore i dogovore o svim pitanjima, uprkos našim neslaganjima, jer je evidentno da imamo neslaganja unutar opozicije. Međutim, ne moramo da svi mislimo isto o svemu, ali ako imamo jedan zajednički imenitelj, da treba da se mijenja ova vlast, onda smatram da treba da razgovaramo. Ako budemo imali dovoljan broj poslanika, nije isključeno da Narodni front ima predsjednika vlade. Ovo nije nikakvo utvrđivanje pozicija, ali naravno da o svim stvarima treba razgovarati. Uskoro ćemo predstaviti program o tome šta treba da radi buduća Vlada Republike Srpske, jer tu se nalazi najviše poluga izvršne moći. Reći ćemo šta treba uraditi da se podigne ekonomija, socijalna politika, kako unaprijediti zdravstveni sistem… To će biti naše ogledalo i naša lična karta. Želimo da nas to kvalifikuje za veću podršku naroda, a kasnije da imamo jaču pregovaračku poziciju u smislu formiranja buduće Vlade Republike Srpske.
Narodni front je proteklih mjeseci održao tribine širom Srpske pod nazivom: “Kuda ide Republika Srpska”. Da li ste zadovoljni odzivom i interesovanjem građana?
S tim smo krenuli 30. avgusta ove godine i održali smo 10 ili 11 tribina, od Hercegovine do Novog Grada. Bili smo inspirisani političkim dešavanjima, jer tada niko nije znao šta će biti s izborima, šta će biti s ovom neustavnom vladom, a onda smo na tim tribinama razgovarali i o novom programu i kako dalje, kada ovi što su sada na vlasti to više ne budu. Šta raditi, kako zemlju dići iz pepela, kako dići investicije… Zadovoljna sam odzivom i interesovanjem građana. Imaćemo jednu programsku konvenciju na kojoj ćemo sve to sublimirati i izaći s jasnim prijedlozima. Mislim da u Srpskoj, generalno na političkoj sceni, nedostaje tog odgovora – kako? Svi želimo da bude bolje i svaka stranka kaže da želi prosperitetniju Republiku Srpsku, ali malo je tu rješenja koja daju odgovor na pitanje kako ćemo do toga doći? To je ono na šta ćemo se fokusirati u svom programu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.