Munjevitim upadom i hvatanjem venecuelanskog moćnika Nikolasa Madura, američki predsjednik Donald Tramp pokazao je da je Putinov samoproglašeni “multipolarni” svijet antizapadnih diktatorskih saveza, od Karakasa do Teherana, u suštini bez zuba.
Pored poniženja što cijeli svijet vidi da Vladimir Putin nije pouzdan saveznik kada je najteže – što se već vidjelo u Nagorno-Karabahu, Siriji i Iranu – dodatna uvreda je i to što Donald Tramp djeluje efikasnije i hrabrije u sprovođenju onakvih nekonvencionalnih intervencija supersile kakve Kremlj priželjkuje, ali ne uspijeva da izvede, piše “Politico”.
Dok bi ruski lider vjerovatno volio da je u munjevitom napadu uklonio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, umjesto toga već četiri godine vodi brutalan rat, uz više od milion poginulih i ranjenih ruskih vojnika.
– Putin mora da je nepodnošljivo ljubomoran (na Trampa) – rekao je za “Politico” politički analitičar i bivši pisac govora u Kremlju Abas Galjamov.
– Ono što je Putin obećavao da će uraditi u Ukrajini, Tramp je uradio za pola sata (u Venecueli)“
Osjećaj da je Moskva izgubila obraz bio je jedna od retkih stvari oko koje su se složili nezavisni analitičari i ruski ultranacionalisti.
Komentarišući upad u Venecuelu i hapšenje Nikolasa Madura na svom Telegram nalogu, nacionalista, bivši špijun i ratni bloger Igor Girkin, koji je sada u zatvorskoj koloniji, napisao je:
– Pretrpjeli smo još jedan udarac za naš imidž. Još jedna zemlja koja je računala na rusku pomoć nije je dobila.
Putin nepouzdan saveznik kad je najteže
Godinama je Rusija nastojala da se prikaže kao glavna sila otpora zapadnoj hegemoniji predvođenoj SAD, gradeći savez labavo ujedinjen idejom zajedničkog neprijatelja u Vašingtonu. Pod Putinom, Moskva se predstavljala kao glavni zagovornik tog “multipolarnog” svijeta koji bi, poput Sovjetskog Saveza, štitio one u svom taboru.
Kada je 2022. napala Ukrajinu, Moskva je pozvala saveznike da stanu uz nju.
U velikoj mjeri su to i učinili. Iran je Rusiji prodavao dronove. Kina i Indija kupovale su njenu naftu. Lideri zemalja Latinske Amerike i Afrike, s manje ekonomskog i vojnog kapaciteta, pružili su simboličnu podršku koja je jačala tvrdnju Moskve da ima mnogo prijatelja.
Međutim, hvatanje i hapšenje Madura pokazalo je da su ta prijateljstva bila jednosmjerna – u korist Moskve. Rusija, čini se, neće priskočiti u pomoć kada je potrebno.
Prvi koji su shvatili da je zbližavanje s Rusijom bilo gubljenje vremena bili su Jermeni. Zaokupljena ratom u Ukrajini, Moskva nije mrdnula prstom da spriječi Azerbejdžan da u munjevitom ratu 2023. zauzme etnički jermensku oblast Nagorno-Karabah. Ruski mirovnjaci su samo posmatrali.
Godinu dana kasnije, Kremlj je bio podjednako nemoćan dok je gledao kolaps sirijskog režima Bašara al Asada, koji je godinama održavao. Rusija je čak morala da napusti Tartus, svoju ključnu luku na Mediteranu.
Dalje potkopavajući svoj status na Bliskom istoku, Rusija nije mogla da pomogne Iranu kada su Izrael i SAD prošle godine bombardovali Islamsku Republiku. Iako je Rusija dugo bila važan strateški partner Irana u nuklearnoj tehnologiji, nije imala odgovor na nadmoćnu upotrebu vojne avijacije kojom su gađani iranski nuklearni objekti.
Sada je i Venecuela, još jedan dugogodišnji Putinov saveznik, doživela poniženje, izazvavši uzvišene osude (ali ne i akciju) iz Moskve.
Hvatanje Madura posebno bolno za Ruse
Energetske i vojne veze Moskve s Karakasom izuzetno su duboke. Od 1999. godine Rusija je isporučila više od 20 milijardi dolara vojne opreme – finansirane kreditima i delimično obezbjeđene kontrolom nad venecuelanskom naftnom industrijom – ulaganja koja će sada Moskvi malo koristiti.
Hvatanje Madura posebno je bolno za Ruse, jer su u prošlosti uspijevali da svog čovjeka sklone na sigurno – obezbijeđivanje skloništa poslije bjekstva spada među “pogodnosti” svakog diktatorskog pakta s Rusijom. Dok su svrgnuti ukrajinski lider Viktor Janukovič i Asad našli utočište u Rusiji, Maduro se juče pojavio pred sudom u Njujorku u zatvorskoj odjeći.
Ruski zvaničnici su, očekivano, osudili američki napad. Ministarstvo spoljnih poslova Rusije nazvalo ga je “neprihvatljivim kršenjem suvereniteta nezavisne države”, dok je senator Aleksej Puškov rekao da Trampovi potezi najavljuju povratak “divljeg imperijalizma 19. vijeka”.
Kršenja suvereniteta i anakroni imperijalizam, naravno, upravo su ono za šta se i sama Rusija optužuje u Ukrajini.
Uslijedilo je i uobičajeno zveckanje oružjem.
“Putinovo poniženje svima očigledno”
Razni proruski komentatori su takođe primjetili, s dozom zajedljivosti, da SAD, za razliku od Rusije, vjerovatno neće snositi posljedice u vidu međunarodnih sankcija.
– Za mnoge u Rusiji, Trampov smjeli potez hvatanja i hapšenja Madura vjerovatno će potvrditi, a ne uzdrmati njihov pogled na svijet – rekao je Galjamov.
Ruski zvaničnici i državni mediji dugo ponavljaju da svetom vlada snaga, a ne zakoni. Ironija je, međutim, u tome što se Tramp pokazuje vještijim u snalaženju u tom “zakonu džungle” nego Putin.
– Putin je sam stvorio svijet u kojem je jedino važno biti jači od drugih – zaključio je Galjamov.
A sada su Amerikanci pokazali kako se to radi, dok je Putinovo poniženje svima očigledno.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.