U homoljskim selima, pripreme za 7. januar počinju daleko prije svitanja. U domovima se loži badnjak, ali se posebna pažnja posvećuje trpezi koja nije namjenjena samo ukućanima.
Ono što Homolje izdvaja od drugih krajeva jeste duboko ukorijenjeno vjerovanje da su naši preci i dalje dio zajednice, naročito u vrijeme praznika. Čuveni srpski etnolog Veselin Čajkanović u svojoj knjizi “Mit i religija u Srba” precizno beleži ovu specifičnost, objašnjavajući da božićni rituali u ovom kraju imaju duboko zagrobni karakter.
Očevidno je, prema tome, da božićni praznici imaju sve potrebne karakteristike zadušnica. Da bi stvar bila jasnija, spomenućemo da se, npr., u homoljskom srezu na prvi dan Božića deli jelo za pokoj duše umrlih i odlazi na groblje, pa se i tamo deli za pokoj duše umrlih. Gozba o Badnjem večeru je gozba namijenjena mrtvima, i na nju se čak mrtvi pozivaju, ali u formulama koje danas nisu sasvim jasne – zabilježio je Čajkanović.
U selima oko Žagubice i Kučeva, Božić ujutru počinje ritualnim odlaskom na groblje. Dok u gradu zvone zvona za liturgiju, u Homolju se na grobove iznosi “poskurica” (obredni hleb) i vino. Vjeruje se da se preci moraju prvi “poslužiti” kako bi kući i stoci u narednoj godini donijeli berićet.
Nakon povratka sa groblja, slijedi dolazak položajnika. U Homolju se on dočekuje sa posebnom čašću. On je taj koji džara vatru i priziva sreću nabrajajući: “Koliko varnica, toliko zdravlja, koliko varnica, toliko sreće i para”. Ipak, čak i u tim trenucima veselja, ostavlja se prazna stolica ili mrvica hleba “za putnika namernika”, što je zapravo eufemizam za duše predaka koji, prema verovanju, na Božić posjećuju svoj dom.
Božićni ručak u Homolju je nezamisliv bez česnice, ali i specifičnih jela od mesa i suvih šljiva. Za razliku od modernih proslava, prije nego što prelomi hljeb, domaćin poziva pretke po imenu da im se pridruže u jelu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.