Tokom najranijeg djetinjstva, djeca iz škole su je prozivala zbog toga što je živjela na selu.
– U tom trenutku sam to shvatala kao strašnu stvar i nešto što je najgore šta može da mi se desi. Kuća mi nije baš bila na selu. To je više prigradsko naselje koje je tri kilometra od Čačka. A i da jeste selo, oduševim se kada vidim mlade ljude koji rade na selu. To je život.
Život nije samo instagram, hoteli, jahte, šareniš. Bilo mi je jako teško. Kada smo imali čuvenu kozu, zbog koje su me deca zezala, rekla bih da to nije nikakav blam, da je to prelijepo. Životinje pružaju takvu ljubav. Mi koji smo odrasli tako, drugačiji smo od djece koja su odrasla na asfalt- rekla je ona.
Potom je dodala:
– Da čuvam kozu mi nije teško padalo, sem zaleganja u koprive kada su nailazili ti moji drugari iz škole. Bilo je teško. Puno smo radili. Moj otac je bio takav čovjek, mora da se radi, održava imanje, njive, da se okopava. To je malo teži fizički posao za dijete. Ne postoji sada posao koji ne znam – rekla je pjevačica.
Dosta proplakanih noći zbog mamine smrti
Sa 12 godina je ostala bez majke, na tragičan način.
– Majka mi je oduvijek nedostajala kao djetetu i mnogo proplakanih noći, ali kako sam starija sve više mi nedostaje. Da mi sada više nedostaje, nego kada sam bila mala. Tada valjda nemaš predstavu šta te snašlo, a onda kada si stariji žališ za tim momentima ili dešavanjima da bi volio da budeš tu sa njom. Što meni teško pada kada smo imali svadbu od mog brata, pa sestre. To su momenti kada se praznina osjeti. Ono što me pogađa kada zamislim svoju svadbu i da shvatim da ja neću imati ni mamu ni tatu. Sada ću se rasplakati– rekla je ona, a na pitanje da li su joj se vraćale te slike, Dragica kaže:
– Ja sam jedno vrijeme išla kod psihologa prije nekoliko godina. Kada me je pitao za neke stvari, ja ih se prosto ne sjećam, a onda mi je on rekao da je to moj odbrambeni mehanizam, da neke stvari zaboravljam. Ne sjećam se. To je povezano sa mojim velikim stresom, tako mi je rekao. To ne znači da se ne sjećam samo tih ružnih stvari, ne sjećam se ni ljepših stvari. Sjećam se dosta stvari – kaže ona.
Njena mama je iz nemoći sebi oduzela život.
– Stalno se prispitujemo kako bi bio život drugačiji, da je ostala živa. Jer je bila sjajna osoba, predobra, svi su je obožavala. Ovako smo naučili da se borimo svo troje kako znamo i umijemo – otkrila je ona.
“Krivila sam oca, ali sam mu oprostila”
Na pitanje koliko je krivila oca, Dragica kaže:
– Generalno manje više njega su svi krivili, pa uključujući i mi. Jedini roditelj koji nam je ostao. S vremenom šta ćeš… Nikada nisam mogla da ga napustim, da me ne zanima, uvijek sam trčala da imamo neki odnos, pa kakav god bio – rekla je ona.
Njen otac je bio teške naravi, pa ni prema njoj nije baš bio blag.
– Nije. Naš otac je bio takav čovjek. S obzirom na to da je pokojni… Oprostila sam mu dok je bio živ. Da nemam ništa od toga da mu ne oprostim. Mislim da se donekle pokajao, priznao nikada nije, da je izgovorio. Ali po nekim njegovim reakcijama, načinima na koje je govorio o nekim stvarima, mislim da jeste. Ali ne mislim da se sto odsto pokojao. Bilo mi je teško i kada je on preminuo prije dvije godine. To je bio jedini roditelj kojeg sam imala. Valjda zbog toga – kaže ona.
Njen otac nije bio oduševljen što je ona pjevačica. Nije želio da mu nasljednica bude “pjevaljka”.
-Pa jeste. Nije dozvoljavao da se ja bavim pjevanjem. Bio je protiv toga u prvo vrijeme. On je bio jako star. Kakve on pamti pjevačice, to su bile one koje pjevaju po kafanama, one su pjevale po stolovima. Bile su te pjevaljke, koje mrzim taj izraz. I on je zbog toga mislio da ja ne treba da se time bavim – kaže između ostalog.
“Tata je fizički nasrnuo na mene pod dejstvom alkohola”
Na pitanje da li je zbog toga fizički nasrnuo na nju, Dragica kaže:
– Ne to je bilo prije toga. To je bila samo reakcija njegovog dejstva alkohola – rekla je Dragica.
Ona je otkrila da li zbog onog što je proživjela njena mama, prilikom biranja partnera gleda da joj se ne ponovi sudbina, kaže:
-Da. Imam veliku averziju prema alkoholu – rekla je.
Da li je njena mama proživljavala nasilje, jer je postavljala sebi pitanja šta ako se sada razvedem, šta će biti, da li ću imati kod koga da ode, Dragica kaže:
– Baš zbog toga. Ali živimo u 21. vijeku ne smijemo da bilo ko trpi bilu koju vrstu nasilja. Svaka žena koja ima neki problem tog tipa da se javi u neku ustanovu, da će joj pomoći, rodbina prijatelji, da bi kasnije krenula u neki novi život. Ne treba ništa trpiti. Nikakav vid nasilja ne treba trpiti, jer to na kraju neće dobro izaći – zaključila je ona, prenosi Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.