Doun Vikhorst, 33-godišnja fotografkinja i majka petoro djece, odlučila je da postane surogat majka 2019. godine, nakon što je shvatila koliko se parova bori s neplodnošću.
Bila je surogat majka za dva gej para, a cijelo iskustvo opisala je kao nešto što joj je dalo snažan osjećaj smisla i “ispunjenosti”.
Zašto se odlučila na surogatstvo?
Iako joj trudnoće nisu strane, Doun priznaje da nije bilo jednostavno. Uz brigu o petoro djece, morala je prolaziti i kroz uobičajene trudničke tegobe – mučninu, umor i bolove u leđima.
– Odlučila sam da postanem surogat majka kada sam shvatila koliko se ljudi muči sa začećem – ispričala je.
Kaže da tek tada postanete svjesni sopstvene sreće kada vam trudnoće prolaze dobro i kada već imate porodicu.
– Nisam ni shvatala koliko sam srećna što imam petoro djece i što su sve moje trudnoće prošle jako dobro. Jednostavno sam osjećala da moje tijelo može učiniti nešto dobro za nekoga – rekla je.
Dotakla se i česte reakcije okoline – rečenice koju je, kaže, čula bezbroj puta: “Ja to nikada ne bih mogla, ne bih mogla da dam dijete”.
Međutim, naglašava da se u surogatstvo ulazi s jasnim granicama i dogovorom.
– Mnogi kažu da to nikada ne bi mogli jer ne bi mogli da ‘odustanu’ od djeteta, ali u taj proces ulazite potpuno svjesni da nećete izaći s bebom – objasnila je.
“Predaja bebe nije bila najteža”
Trenutak kada dijete predate roditeljima opisala je kao emotivan, ali i predivan – naročito kada vidite koliko im to znači.
Ipak, ono što ju je najviše pogodilo, kaže, došlo je prije i poslije porođaja.
Najteži dio – usamljenost.
Tvrdi da je pravi problem bio osjećaj usamljenosti.
– Najteži dio je zapravo bila usamljenost. Bilo je trenutaka kada sam se osjećala potpuno nevidljivom – rekla je.
Prisjetila se trenutaka koji se nikada ne vide na “srećnim” fotografijama nakon porođaja – kako je sama sjedila po čekaonicama, u tišini se nosila s jakim emocijama, a zatim se vraćala kući svojim obavezama samohrane majke, gotovo bez vremena da uopšte shvati i obradi sve što je prošla.
– Sjećam se da sam sjedila sama u čekaonicama, nosila se s velikim emocijama ili se vraćala kući svojim obavezama bez pauze da obradim ono što sam nosila – doslovno i emocionalno – ispričala je, prenosi B92.
Dodaje i da postoji neizgovoreno očekivanje da surogat majke sve “odrade u tišini”, jer su same izabrale taj put – pa se podrazumijeva da se neće žaliti.
– Postoji to prećutno očekivanje da se jednostavno tiho nosite s tim. A kada ste s tegobama trudnoće uglavnom sami, sve to može biti još teže – rekla je.
Šta nakon svega?
U Kanadi je plaćanje surogat majkama protivzakonito, pa Doun tokom cijelog procesa nije dobila finansijsku nadoknadu. Iako joj predaja bebe nije teško pala, priznaje da nakon svega dolazi specifična praznina – nešto poput perioda tugovanja.
– Cijeli moj život vrtio se oko rađanja djeteta za ovaj par, a onda je odjednom sve bilo gotovo – kaže.
Uprkos svemu, ne žali što je dvaput bila surogat majka. Ipak, smatra da se o jednoj važnoj stvari premalo govori – o potrebi sistemske podrške ženama koje prolaze kroz taj proces.
– Mislim da bi bilo sjajno kada bi postojalo više usluga za surogat majke, poput grupa podrške, kako se ne bi osjećale tako usamljeno – zaključila je.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.