(FOTO) "Uvijek sam bila u pokretu, TO ME JE SPASILO" Ova žena ima 95 godina, ne koristi telefon i SVAKI DAN VJEŽBA, a njen mladalački duh je prava inspiracija

Od djetinjstva obilježenog siromaštvom, ratom i radom, doživjela je život kao maraton i danas, kaže, trči dalje.

Rođena u Ronkadeu, druga od 12 djece, Adelia je kao petnaestogodišnjakinja stigla u Milano sa kartonskim koferom i vlastitim rukama kao jedinim resursom. Brzo je našla posao, a na ulici upoznala čovjeka koji će postati njen suprug.

– Uvijek sam bila u pokretu, to me je spasilo u ratu, a i kasnije u životu – kaže ona.

Njena rutina – malo hrane, mnogo kretanja

I danas, u 95. godini, najviše joj nedostaje kada mora da ostane kod kuće. Gimnastika joj je ključna: ne zbog sporta, već zbog ljudi. Učestvuje u programu AMIS (Activities and Movement Together for Health), besplatnoj inicijativi u Milanu koja spaja fizičku aktivnost i socijalizaciju.

– Jedva čekam da se vratim. To je izgovor da izađem, prošetam i ispričam se sa drugaricama – kaže Adelia.

Njena formula je jednostavna: malo jesti uveče, mnogo hodati, nikada se ne zatvarati u kuću, čuvati radoznalost.

Otvorena za nove stvari, čak i u devedesetim

– Sve sam u životu naučila kasno, čak i da kuvam, i da radim gimnastiku – priča uz osmijeh. Ne plaše je novine: “Rado probam sve. Život je još uvijek moj, ima šta da me nauči.“

Sjeća se i svoje definicije slobode: kao dijete, u rijetkim trenucima predaha, penjala bi se na drvo samo da udahne tihu sekundu mira.

– To je za mene bila sloboda i ostala je.

Adelija mašta da ponovo ode na Korziku, gdje žive njeni praunuci. ’Odsjekli su mi krila’, kaže ona o kćerkama koje brinu da bi put bio rizičan. „Ali ja znam šta mogu.“

Porodica, vjera i godina koja još traje

Udala se mlada, iz braka ima četvoro djece. Suprug joj je preminuo prije pet godina, ali 70 godina zajedničkog života opisuje kao „tim, smijeh i jednostavne radosti“. Vjera joj je, tvrdi, bila oslonac u najtežim trenucima: „Uvijek ima pomoći odozgo.“

Danas ustaje rano, dočekuje unuke na ručku, jede skromno i povremeno se počasti kolačem uz ječmenu kafu. Telefon nema, koristi kćerkin, ali tehnologija je fascinira i plaši u isto vrijeme.

– Pokazali su mi sliku mojih roditelja oživljenu vještačkom inteligencijom. Nevjerovatno i pomalo jezivo.

– Sigurna sam da imam više da naučim nego da naučim druge – kaže ova vitalna žena, koja sa 95 godina i dalje vjeruje da se život — ako mu se ide u susret — nikada ne umori od čovjeka, prenosi Blic.