Smišljena je još u antičkoj Grčkoj čim su Grci usavršili “tajnu” miješanja brašna s vodom. Isprva je to bio pljosnati hljeb koji se pekao ispod užarenog kamena, a drevni “pizza-majstori” premazivali su ga uljem pomiješanim sa začinima.
Izgled kakav nam je danas poznat, poprimila je vjerojatno tek negdje krajem 16. ili početkom 17. vijeka, kada je iz Amerike u Evropu stigao paradajz, bez kojeg danas pica gotovo ne možemo zamisliti.
U 18. vijeku, ova “pogača premazana umakom od paradajza” stiže do Napulja, u Italiji. Pica se, već tada pod tim imenom, počela peći i prodavati po trgovima.
Davne 1830. godine u Napulju je postojala prva picerija koja je poslovala u zatvorenim prostorijama. Prije toga, picerija su postojale samo kao prodajni pultovi na otvorenom. I danas, kada se pica raširila po cijelom svijetu, Napulj je ostao grad u kojem je pica više od običnog jela, piše N1.
Naziv pica potječe od riječi “picea” i “piza” kojima su se na području Sicilije i Calabrije na lokalnom dijalektu latinskog jezika nazivale pogače.
Svakog 9. februara, povodom Svjetskog dana pice, u različitim dijelovima svijeta održavaju se takmičenja i događaji.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.