Slava je najstariji neprekinuti srpski običaj. Slava je zaštitnik domaćeg ognjišta i pomoćnik u svakom radu, veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana, naročito djece. Zato se savjetuje svim mladima koji zasnivaju svoje porodice da preuzmu slavu od oca ili da odaberu vlastito krsno ime.
Tradicionalan običaj je da se krsna slava prenosi sa koljena na koljeno, sa oca na sina, kako bi na osnovu dugog niza nasljedstva lako moglo da se poveže koje porodice potiču od istog pretka. Pa tako se nalaže da ako se sinovi ožene i ostanu u očevoj kući, onda svi zajedno nastavljaju da slave istog sveca, međutim, ako jedan sin zasnuje svoju porodicu u drugoj kući, on treba u svom domu da ima sopstvenu slavu, piše Kurir.
Tradicionalno, da. Ako imate sinove kao nasljednike. Ali šta je sa porodicama u kojima nema muških potomaka. Na ovu situaciju je naišla naša sagovornica D. J. koja je ispričala kako su njena majka i sestre riješile “problem” prenosa slave i kako je njihova želja da nastave porodičnu tradiciju prihvaćena u ruralnoj sredini u kojoj slave svoju porodičnu slavu.
– S obzirom na to da imam tri sestre, koje su dosta starije od mene, ja sam ostala sa porodicom u kući. Nakon nekog vremena, tata je preminuo pre nego što je predao slavu drugoj osobi, te je mama iz straha, da se nešto ne dogodi i “kuća ostane bez slavljenika”, istu prenela meni, što je bilo u redu sa sestrama. Sveštenik, kojeg je mama kontaktirala je sve to odobrio, i bio je prisutan tokom predavanja, ali je napomenuo da iako je on u redu sa tim, neka sveštena lica ipak smatraju da su sinovi ti koji isključivo mogu da dobiju titulu “nosioca slave”, rekla je D. J.
Iako kaže da im je svima u to odmah u startu bilo čudno, nisu predavale veliki značaj, jer nema smisla da kuća ostane bez slavljenika samo zato što nije bilo muškog nasljedika.
– Ipak, dobili smo veliku osudu okoline, uglavnom od starijih mještana. Iako sam godinama nosila kolač u crkvu, to niko nije osuđivao, ali komšije su, nakon što se mama pohvalila da joj je konačno lakše jer se slava neće ugasiti, krenuli sa negativnim komentarima. “Pa kako si prenijela slavu kad nemaš sina?”, “To ne važi, taj sveštenik nema pojma”, “Nemaš ti slavljenika, pa imaš četiri kćerke, to bi već trebalo da znaš?”, “Kako je bilo koji sveštenik to dozvolio?”….
Iako se pita “ko je tačno i kada definisao da isključivo muškarci mogu nositi titulu nasljednika” i odgovara da ona to ne zna, nema namjeru da odustane od porodične tradicije.
– Ja uredno slavim svoju slavu sa gostima, palim svijeću i sa najvećom radošću nosim kolač u crkvu, nekada kao član porodice, sada kao slavljenik – zaključuje D. J.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.