Agonija traje, a osim plata, ovim radnicima nisu uplaćeni doprinosi nevjerovatnih 17 godina.
Međutim, kako su nam danas rekli zadnji radnici Metala i pored nepravde, i dalje ne gube nadu, dolaze na posao u svoje preduzeće.
– Umjesto plata dobijamo papire. Ništa se nije promijenilo, dali smo saglasnost da se pokrene stečaj, tu je i licitacija. Nadamo se da ćemo konačno dobiti ono što nas po zakonu sleduje- pričaju radnici.
Nekada je kao što već rekosmo „Metal“ bio ponos Banjaluke, a od nekadašnjeg giganta ostale su trošne hale, zarđale kapije i četvoro radnika, Mira Lolić, Ljubica Lazić, Snježana Panić i Dušan Malbašić.
Dok su pojedinci pljačkali, a institucije okretale glavu, četvoro radnika je ostalo na svojim radnim mjestima do zadnjih dana prkoseći svoj nepravdi koja je pregazila jedno društvo, jedan sistem i jedan grad.
Banjalučko preduzeće „Metal“ prije rata zapošljavalo je 650 radnika i bilo je među najuspješnijim veletrgovačkim preduzećima na ovim prostorima. Nakon što su ratni profiteri u toku rata ispraznili skladišta „Metala“ u kojima je prema podacima predratne uprave ovog preduzeća bilo više od 20 miliona maraka vrijedne tehničke robe, na scenu su stupili tajkuni koji su nekadašnjeg banjalučkog giganta odvukli u bezdan.
Priča o posljednjih četvoro radnika „Metala“ a.d. Banjaluka, Miri, Ljubici, Snježani i Dušanu identična je pričama o radnicima opljačkanih banjalučkih preduzeća.
Odrastali su u jednom sistemu, zaposlili se, pošteno radili, dolazili na posao, vjerovali u ljude i na kraju ni krivi, ni dužni postali žrtve beskrupulozne pljačke.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.