Takva praksa ne predstavlja samo administrativni problem, već ozbiljno podriva pravnu sigurnost, urušava povjerenje građana u pravosudni sistem i direktno koči ekonomski razvoj.
Kada sudske odluke ne mogu biti provedene na vrijeme, postavlja se ključno pitanje, ima li pravo uopšte smisla ako nema njegove efikasne realizacije?
“Auto Max” – 11 godina čekanja na izvršenje
Predmet “Auto Max” iz Prijedora dokaz je sistemske neefikasnosti.
Izvršni postupak pokrenut je u martu 2015. godine. Rješenje o izvršenju doneseno je već u julu iste godine.
I tu sve staje.
Danas, više od jedne decenije kasnije, postupak se i dalje nalazi u fazi zakazivanja prve prodaje nekretnine. Jedanaest godina za početak realizacije sudske odluke. U zemlji u kojoj zakon jasno definiše izvršni postupak kao hitan.
Fakti
Izvršni postupak, po svojoj prirodi i zakonskoj definiciji, predstavlja hitan pravni mehanizam kojim se osigurava ostvarenje potraživanja.
Međutim, izvršni postupak u predmetu „Auto Max“ iniciran je još 5. marta 2015. godine. Rješenje o izvršenju doneseno je 1. jula 2015. godine, a pravosudni apsurd ogleda se u tome što 11 godina traje postupak, a sve je i dalje u fazi zakazivanja prve prodaje.
– Ulaganje žalbi bez plaćanja taksi.
– Najveći apsurd ogleda se u tolerisanju zloupotrebe procesnih prava. Dužnik godinama ulaže žalbe kako bi blokirao prodaju, a da pritom uopšte ne plaća sudske takse, a sud mu i dalje dozvoljava da opstruiše postupak bez adekvatnog sankcionisanja i sprječavanja takvih zloupotreba.
– U ovom predmetu su se do sada promijenile čak 4 sudije što ukazuje na diskontinuitet koji onemogućava bilo kakav stvarni nadzor nad dinamikom postupka.
– Iako je vještak 2023. godine ukazao i upozorio na to da je od izvršenika tražio dokumentaciju koja mu je neophodna za vještačenje, ali da isti svjesno odugovlači postupanje, reakcija suda je izostala
– Izvještaj trećeg postupajućeg sudije iz 2023. godine u kojem prognozira okončanje postupka do kraja 2023. godine. Istovremeno, u drugom izvještaju postupajućeg sudije iz iste godine konstatuje se da radnje izvršenika ukazuju na svjesno odugovlačenje, ali se po tom pitanju ne preduzimaju nikakve efikasne procesne mjere.
– Vrhunac neefikasnosti ogleda se u tome da je sud dana 29.08.2024. godine odredio vještačenje, ali vještaku nije bio omogućen fizički pristup nekretnini prvi put, te je policija odbila da pruži asistenciju pri vještačenju.
– Nakon uspješnog djelimičnog vještačenja (omogućavanja pristupa nekretnini) i izrade nalaza, slijedom čega je trebalo biti zakazano ročište za prodaju, izvršenik je podnio zahtjev za izuzeće vještaka zbog tužbe koju je pokrenuo a zahtjev je odbijen kao neosnovan.
Slijedom svega navedenog, nevjerovatna je činjenica da proces procjene vrijednosti nekretnine traje 3 godine zbog stalnih neosnovanih prigovora i žalbi na rad i/ili ličnost vještaka, koje je viši sud već ranije proglasio neosnovanim.
Zaključak
Dugotrajni postupci i izvršenja koja traju nevjerovatnih 11 godina, praćeni kontradiktornim odlukama suda i izostanak odgovornosti, obrazac je isti.
Slučajevi poput „Auto Max-a“ jasno ukazuju na ozbiljne propuste u radu sudova i otvaraju pitanje odgovornosti pravosudnih institucija.
Ekonomija bez pravde i efikasnog pravosuđa ne postoji, a efikasan pravosudni sistem nije samo pitanje prava, to je temelj ekonomskog razvoja.
Bez sigurnosti da će potraživanja biti naplaćena u razumnom roku, poslovni subjekti gube povjerenje, investicije opadaju, a tržište postaje nestabilno.
Slučaj “Auto Max” je postao ogledalo sistema u kojem postupci traju predugo, sudske odluke nisu dosljedne, a pravda dolazi, ako uopšte dođe, prekasno.
Zato je pitanje jednostavno ko će odgovarati za pravnu nesigurnost koju proizvode sudovi? Jer pravda koja kasni, nije pravda.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.