U razvijenim evropskim gradovima drveće ima gotovo isti status kao vodovod ili javni prevoz. Nije riječ o estetici, već o zdravlju, temperaturi vazduha, zaštiti od poplava i kvalitetu svakodnevnog života. Zato se sječa i sadnja ne rade stihijski, niti „kad se mora“, nego planski i precizno.
U Beču, na primjer, svako stablo u gradu ima svoju evidenciju. Vodi se računa o njegovoj starosti, zdravstvenom stanju i očekivanom vijeku trajanja. Kada se procijeni da je neko stablo pri kraju života ili predstavlja rizik, ono se ne uklanja izolovano i naglo, već ulazi u plan zamjene. To znači da se nova sadnica često sadi i prije nego što staro stablo bude uklonjeno, kako bi se osigurao kontinuitet hlada i zelenila. Grad godišnje sadi hiljade novih stabala, ali paralelno pažljivo uklanja samo ona koja zaista moraju biti zamijenjena.
Sličan pristup ima i Berlin, gdje postoji jasan princip. Nijedno uklonjeno stablo ne ostaje bez nadoknade. U mnogim slučajevima primjenjuje se model „jedno za jedno“, ali često i više od toga, posebno u zonama gdje nedostaje zelenila. Ono što je posebno važno jeste da se drvored ne uklanja odjednom. I ovdje se radi fazno, kako bi ulica uvijek zadržala svoj karakter.
Možda najzanimljiviji primjer dolazi iz Kopenhagena. Tamo se drvored planira decenijama unaprijed. Kada se sadi nova ulica, odmah se razmišlja kako će izgledati za 30 ili 50 godina. Postoje tačno definisani ciklusi obnove, pa građani unaprijed znaju kada će neka stabla biti zamijenjena. Uklanjanje i sadnja se često odvijaju paralelno, segment po segment, tako da se nikada ne desi da cijela ulica ostane bez hlada.
U Amsterdamu dodatno se vodi računa o mikroklimi. Drveće se bira ne samo po estetici, već i po otpornosti na klimatske promjene, sposobnosti da upija vodu i smanjuje temperaturu u gradu. Kada se stablo uklanja, gotovo uvijek se odmah zamjenjuje novim, često i većim sadnicama kako bi efekat bio brže vidljiv.
Zajedničko za sve ove gradove je nekoliko jednostavnih, ali ključnih principa, a to su planiranje unaprijed, fazna obnova, transparentnost i kontinuitet. Drvored se ne „resetuje“, nego se razvija. Građani ne ostaju bez hlada dok čekaju nova stabla da porastu.
Upravo tu leži razlika u odnosu na praksu koju viđamo kod nas. Masovno uklanjanje stabala uz obećanje da će nova biti zasađena „uskoro“ ostavlja gradove ogoljenim i fizički i simbolično. Jer drvo nije nešto što se može zamijeniti preko noći.
Zar mi ne možemo da kopiramo ono što drugi rade puno pametnije od nas?
Kada će biti posađena nova stabla u Ulici Milana Radmana?
Problem posječenih stabala uz Vrbas veći nego što mislimo
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.