Aleksandar Čen rođen je u Šapcu, gdje mu je odrasla i majka. Otac je otvorio kinesku radnju i baš u njoj sreo ženu svog života.
Do pete godine Aca je živio u Srbiji, a onda se preselio u Kinu, gdje je proveo najveći dio djetinjstva. Kako kaže, tog ranog perioda u Beogradu se ne sjeća mnogo, osim vrtića.
Život u Kini pamti kao lijepo iskustvo, ali priznaje da je sistem potpuno drugačiji.
– Kinezi su jako vrijedni ljudi. Kod njih je važno da radiš i zaradiš, da obezbijediš sigurnu budućnost. Bez para ne možeš ništa – tako su naučeni – kaže Aleksandar.
Obrazovni sistem u Kini ostavio je poseban utisak na Aleksandra. Dani su dugi, a tempo izuzetno zahtjevan.
– Ustaješ oko šest ujutro, ideš na časove do podneva, imaš kratku pauzu i onda ponovo učenje do uveče. Poslije toga opet učiš. Spavaš u školi i kući ideš tek za vikend – objašnjava Aleksandar.
Čak i vikendom nema potpunog odmora, jer se tada priprema gradivo za narednu sedmicu.
Povratak u Srbiju
U Srbiju se vratio sa 19 godina, najviše zbog majčine želje da bude bliže porodici. Iako je promjena bila velika, Aleksandar se vrlo dobro snašao. Stekao je prijatelje i u Beogradu i u Šapcu.
– Ljudima je bilo čudno – vide Kineza koji priča srpski. Ali meni to nikada nije smetalo – kaže Aleksandar.
Danas živi u Beogradu, gdje uživa u jednostavnim stvarima – kafi, šetnji i druženju. Djevojku je upoznao u kafiću, a slobodno vrijeme najčešće provode zajedno u gradu.
Ljubav u Srbiji
Aleksandar danas ima djevojku iz Srbije, a njihova priča počela je sasvim spontano – u kafiću. Iako je odrastao u Kini i imao priliku da upozna različite kulture, priznaje da mu više prijaju Srpkinje.
– Srpkinje su otvorenije, više vole da razgovaraju i lakše se povezuješ sa njima – kaže Aleksandar.
Kako objašnjava, upravo ta spontanost i komunikacija su ono što mu najviše prija u odnosima, pa ne krije da mu je život u Srbiji po tom pitanju mnogo bliži i prirodniji.
Veliki ljubitelj srpske kuhinje
Kada je riječ o hrani, ne pravi razliku – voli i srpsku i kinesku kuhinju.
– Od naše hrane najviše volim pljeskavicu, ćevape, sarmu i jagnjetinu. Voli kako kaže i da popije po koju rakijicu. A od kineske – slatko-kiselu svinjetinu i ribu na pari – otkriva.
Počeo je da radi u restoranu svog strica da bi naučio sam sebi da sprema.
Osim hrane i kulture, Aleksandar prati i sport, i to vrlo strastveno. Najviše voli košarku, a posebno prati NBA ligu.
– Volim da gledam košarku, pratim i Nikolu Jokića – kaže, dodajući da ne propušta ni borbe Darka Stošića. Naravno, tu je i tenis i jedno ime koje se ne preskače.
– Novak Đoković mora da se prati – kaže kroz osmijeh. Dodaje i da su i u Kini sportovi veoma popularni, posebno košarka i fudbal, koje ljudi redovno prate.
Iako mnogi misle da su ove dvije kulture potpuno različite, Aleksandar tvrdi suprotno.
– I Kinezi vole da se okupljaju, da jedu zajedno i slave praznike. Po tome smo slični – kaže on. Na pitanje da li se osjeća kao Srbin ili Kinez, njegov odgovor je jasan:
– Jedno i drugo. Zavisi s kim sam – sa Srbima sam kao Srbin, sa Kinezima kao Kinez – objašnjava.
Iako mu nedostaje Kina i planira da je posjeti, Aleksandar svoju budućnost vidi u Srbiji. Želi da razvija posao, ostane u ugostiteljstvu i jednog dana pokrene nešto svoje, piše ŽenaBlic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.