Njegova priča počinje u rodnoj Bosni, gdje je životna škola bila mnogo surovija od one frizerske koju je napustio pred samu maturu. Dejan priznaje da od zanata zna samo “da opere kosu”, ali je zato u kafanskom životu magistrirao.
Šutirao klijente iz soba i nosio više oružja od policije
Sa svega 14 ili 15 godina, dok su njegovi vršnjaci razmišljali o ocjenama, Dejan je vikendima radio noćne smjene od 23 do 7 ujutru, i to na mjestu o kojem se u malim sredinama samo šapuće – u javnoj kući.
– Konobarisao sam i čuvao one curice da ih neko ne dira. Moj zadatak je bio da sprovedem klijenta, dam mu kondom, objasnim pravila i odvedem ga kod djevojke. Imali su pola sata, a ako ne završe, ja sam ulazio u sobu i izvlačio ih napolje. Imao sam naoružanja više nego policija! – priča Dejan kroz smijeh.
Ipak, bilo je i opasnih situacija. Prisjetio se kako je jednom dobio batine jer je pokušao da ispadne “fer” prema jednom klijentu kojeg je djevojka odbila jer mu je bio “ružan”, da bi odmah zatim primila drugog koji je ponudio više novca.
– Šta se desilo? On je došao, ali djevojka, koju je on htio, nije htjela da spava sa njim. Kaže: “Ružan čovjek”. Ja kažem: “Razumijem, ali nemoj onda to veče ni sa jednim drugim”. Njemu kažem da može sa njom samo da priča to veče i tako je i bilo. A onda došao neki drugi i ponudio pare, a ona – hoće. I kada je ovaj vidio da ona hoće sa tim drugim, mene istuče… Bilo je svašta… – ispričao je.
Mazao se “jupolom” da bi prevario majku
Put ga je preko Hrvatske odveo u Švajcarsku, u “obećanu zemlju”, gdje su njegovi kod kuće mislili da zarađuje hljeb kao pošten moler. Istina je, međutim, bila mnogo “zelenija”.
– Tamo sam sijao marihuanu! Bilo je para… Moji kod kuće mislili da sam moler. Svako veče kad se čujemo na video-poziv, ja uzmem kanticu “jupola”, malo se zamažem po licu i odjeći, da majka vidi kako dijete radi moleraj – otkriva ovaj Bosanac, koji je zbog ove avanture završio i u zatvoru.
Od zatvorske ćelije do BMW-a
Nakon zatvorskih dana, Dejan je sreću okušao u gigantu auto-industrije – fabrici BMW. Ipak, “švajcarski san” tamo je izgledao kao pravi vojni dril.
– To je stres, brate! Radiš na montiranju vrata, imaš tačno 29 sekundi da završiš svoj dio posla. Ako zakasniš, cijela linija staje. Smršao sam 9 kilograma od tog trčanja – iskren je Dejan.
Iako su mu se u Busovači smijali što je školu upisao tek u Švajcarskoj kad su mu je poslodavci platili, Dejan se ne osvrće. Danas živi i radi u “obećanoj zemlji” i poručuje da mu povratak u Bosnu još uvijek nije u planu, jer je njegova životna priča, uprkos svim usponima i padovima, tamo dobila svoj srećan epilog, rekao je on za Jutjub kanal “Auslenderi”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.