Njegovo djetinjstvo bilo je veoma teško, sve dok se jednog dana nije pojavila nova nada koja ime nosi Nada. Nada Rac promijenila je Muhamedov život iz korijena, a zahvaljujući njenoj brizi i upornosti ovaj momak sada je uspješan student i dobar mladić.
Muhameda zovi i Miša, a njegova i Nadina priča natjerala je mnogima suze na oči.
“Moj život je bio bijedan”
– Moja majka je Romkinja, a otac Bosanac. Prve dvije godine života živio sam u Austriji, zbog određenih porodičnih razloga mama i ja smo morali da pobjegnemo u Srbiju kod ujaka i ujne. Moj život je bio veoma bijedan, nažalost, sjećam se svega – počeo je svoju priču Muhamed u emisiji “Hajde da se volimo” koja se emituje na TV Prva.
Jedva je dobijao da jede, imao je tri polomljene igračkice, a sa majkom i ocem nije imao kontakt.
– Željno sam iščekivao te dvije godine da mama dođe da me odvede iz te kuće, ali to se nikad nije desilo! Živio sam u kući sa ujakom i ujnom gdje sam redovno dobijao batine kaišem, gdje sam svaki put krvario i imao masnice da nisam mogao ni da ležim noću. Izbacivali su me na zimu, sjećam se da sam imao i jaku upalu bubrega – prisjetio se bolnih dana ovaj mladić.
Gledali su ga, kako je naveo, kao izrod.
– Izbacivali su me u dvorište, lovački pas je krenuo na mene, grizao me, ostao sam bez pola uveta. Nisam imao snage ni mogućnosti da pobjegnem do toga, željno sam iščekivao majku i oca da me izbave, ali to se nije desilo – ispričao je on.
Prvi susret sa Nadom
Ujak i ujna su se spremali za Njemačku, s obzirom da nisu imali saglasnost da Muhamed pođe sa njima imali su dvije opcije, kako je rekao, ili da ga ostave da gladuje ili da ga smjeste u hraniteljsku porodicu.
– Sjećam se vozili smo se u crvenom autu i plakao sam za njima. Čekao sam u jednoj prostoriji u Centru za socijalni rad, ugledao sam dvoje ljudi sa malom djevojčicom kako gledaju u mene i pružaju ruke da me zagrle, odmah sam im pritrčao u zagrljaj. Kada sam vidio osmijeh na njihovim licima znao sam da mi ne bi ništa loše uradili – prisjetio se.
Njegov život kod Nade se totalno promijenio.
– Uslijedio je obrt. Imao sam 4 i po godine kad sam došao kod moje hraniteljice, odnosno mame. Gledam niko ne viče, niko me ne tuče… Došao sam sav u ranama i krljušti zbog nehigijene, rebra su mi se vidjela zbog izgladnjivanja, svaki dan sam dobijao terapije, previjali su me, kupali – ispričao je Muhamed.
Majčinska figura
Njegov put promjene išao je malim koracima, bio je loš učenik, ali mu je Nada pomogla.
– Odlučio sam da učim. Boljeće, krvarićeš, izgubićeš se, ali sve je to dio procesa. Zahvalan sam za sve što je učinila, ona meni predstavlja majčinsku figuru, bez nje ja ne bih bio ovdje, ne samo ovdje, ne bih bio uopšte – rekao je kroz suze i dodao:
– Za mene ona je bila najsnažniji temelj. Borila sa sa mojim tvrdoglavim karakterom, pokazala mi je da ima drugih puteva, boljih. Da se preusmeri svoja energija na nešto veće da se uradi ne samo za sebe, nego za ljude oko vas – istakao je.
Nadu, koja je pomogla mnogim mališanima, je ovo rasplakalo.
– Bio je sav malen, u krvi, krljuštima, bolestan… On je sada na fakultetu, divan dečko, ima i desetke. Mi smo svi porodica, ja sam pre 6 godina ostala bez supruga, a on hoće da pomaže, radi i oko kuće – ispričala je Nada kroz suze, prenosi Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.