Današnji paviljon Republike Srbije na Venecijanskom bijenalu nekada je bio paviljon Kraljevine Jugoslavije. Međunarodna izložba umjetnosti u Veneciji otvorena je 30. aprila 1895. godine, zaslugom gradonačelnika Venecije Rikarda Selvattika, u čast sklapanja braka italijanskog kralja Umberta I i kraljice Margarite Savojske.
Prvih godina bila je to samo jedna vrsta izložbe koja je propagirala savremene trendove u umjetnosti. Vrlo brzo Bijenale je poprimilo međunarodni karakter, pa su unutar kompleksa Giardini della Biennale počeli da se grade nacionalni paviljoni.
Prvi nacionalni paviljon bio je belgijski, izgrađen 1907. godine, a zatim mađarski, njemački, engleski, francuski, te ruski 1914. godine. U periodu između dva rata Bijenale postaje mjesto kulturnog prestiža, pa je tako gotovo svaka država u Evropi željela svoj paviljon.
Tradiciju izlaganja na Bijenalu započela je Kraljevina Srbija, ali svoj paviljon nije imala, već je izlagala u zajedničkim izložbenim prostorijama ili drugim dijelovima Venecije.
Jedan od značajnih trenutaka za Bijenale desio se 1930. godine, kada fašistička partija preuzima potpunu kontrolu u Italiji. Država tada ulaže dodatna sredstva, koja proširuju Bijenale filmskom, pozorišnom i muzičkom sekcijom. Benito Musolini tada jača političke veze sa susjednom Kraljevinom Jugoslavijom, koja učestvuje u pregovorima oko izgradnje svog paviljona.
Tadašnji predsjednik vlade i ministar spoljnih poslova Kraljevine Jugoslavije bio je Milan Stojadinović, koji je počeo da se približava fašističkoj Italiji. Ključ svega bio je potpisani Uskršnji pakt 1937. godine između Stojadinovića i italijanskog ministra spoljnih poslova, grofa Galeaca Ćana. Ovaj sporazum o prijateljstvu i nenapadanju između Italije i Kraljevine Jugoslavije obnovio je političke i kulturne veze između dvije države.
Odmah nakon stabilizacije odnosa i precizno utvrđenog sporazuma, Kraljevina Jugoslavija dobija svoj paviljon 1938. godine. Paviljon je projektovao italijanski arhitekta Breno del Đudiče, dok je ulogu komesara preuzeo istoričar umjetnosti Milan Kašanin.
Paviljon Kraljevine Jugoslavije izgrađen je na novom, proširenom dijelu kompleksa Giardini, na ostrvu Svete Elene. Dva nova izgrađena zdanja prvobitno su bila namijenjena paviljonima Švedske i Grčke, ali je, vrlo vjerovatno, sporazum iz 1937. godine i kulturna diplomatija učinila svoje, te su zdanja pripala Jugoslaviji i Rumuniji.
Kraljevina Jugoslavija je te 1938. godine dobila svoj paviljon, a jedna od zaslužnih ličnosti bio je i knez Pavle, koji je podržavao kulturnu politiku i nastup Jugoslavije na Venecijanskom bijenalu.
Paviljon je od 1938. do 1990. godine služio kao izložbeni prostor za jugoslovenske umjetnike, a nakon raspada države pripao je Srbiji i Crnoj Gori, dok od 2006. godine pripada Republici Srbiji.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.