Kada i kako pravilno OKOPAVATI PAPRIKE: Jedna greška može oštetiti korijen i smanjiti rod

Sve van tog vremenskog okvira smatra se greškom. Ako se zakasni i za kratko vrijeme, plodovi ostaju sitni bez obzira na kasnije zalivanje i đubrenje.

Komšije koje svake godine imaju krupne paprike ne koriste nikakvu posebnu tajnu. Oni samo dosljedno poštuju ova dva termina i jedan važan detalj koji većina ljudi često zanemaruje, piše Naj Žena.

Razlog zašto se pominje jun, a ne maj kako mnogi misle, leži u uslovima u našim baštama i dvorištima. Rasad se najčešće sadi krajem maja, kada noćne temperature prestanu da padaju ispod 12 stepeni. Zbog toga prvo ozbiljno okopavanje paprike dolazi tek u prvoj polovini juna, a ne ranije.

Ako se zemlja razgrne dok je korijen još plitak i osjetljiv na hladnoću, dolazi do oštećenja sitnih žilica i biljka tada usporava rast i do 10 dana. Upravo tu mnogi griješe jer požure prerano, najčešće zato što vide da komšije već rade okopavanje paradajza, piše Naj Žena.

Koliko duboko sme motika i gdje se tačno udara

Paprika ima korijen koji se razvija plitko, pa se većina aktivnih žilica nalazi u prvih 8 do 12 centimetara zemlje. Zbog toga motika ne bi trebalo da ide dublje od oko 5 centimetara, i to isključivo između redova.

Uz samu stabljiku ne treba kopati duboko. Tu se zemlja samo blago rastresa prstima ili manjom ručnom kopačicom. Previše dubok zahvat, recimo oko 15 centimetara, može presjeći glavne hranljive žile i ozbiljno smanjiti rod.

Kada je drugo okopavanje paprike obavezno

Drugo okopavanje se radi neposredno pred cvjetanje, kada se uoče prvi bjeili pupoljci u pazuhu listova. To je najčešće krajem juna ili početkom jula, u zavisnosti od sorte.

Tada se uz okopavanje radi i blago zagrtanje stabljike, tako što se navuče oko 3 do 4 centimetra zemlje uz korijen. Na taj način biljka formira nove žilice iz zatrpanog dijela i bolje usvaja hranljive materije za razvoj plodova.

Da li okopavanje paprike zamjenjuje zalivanje

Ne, ali može da smanji potrebu za vodom za oko trećinu. Rastresena zemlja prekida kapilarne puteve kroz koje vlaga isparava, pa voda ostaje duže u zoni korijena umjesto da odlazi u vazduh.

Greška koju mnogi prave

Okopavanje po vlažnoj zemlji, dan poslije kiše ili odmah nakon zalivanja. Tada se zemlja lijepi za motiku i sabija umijesto da se rastrese, a kada se osuši postaje tvrđa nego prije kopanja.