Dovoljno je nekoliko kapi vode na pogrešnom mjestu da nastane problem koji će vlasnik primijetiti tek kada šteta već bude načinjena. Crijevo mašine može početi da propušta, spoj ispod sudopere popusti, a voda se može pojaviti i oko bojlera ili vodokotlića. Ako se to dogodi dok nikoga nema kod kuće, malo curenje može se u nekoliko sati pretvoriti u daleko veći problem.
Jedan od jednostavnih načina ranog upozorenja jeste senzor za curenje vode. Mali uređaj postavlja se na pod, odnosno na mjesto na kojem bi voda trebalo da se pojavljuje ako dođe do kvara. Kada njegovi kontakti dođu u dodir s vodom, uređaj bi trebalo da uključi zvučni alarm, a pametni modeli mogu poslati i obaveštenje na mobilni telefon.
Takvi uređaji ne moraju da budu veliki, niti zahtevaju komplikovanu instalaciju. Neki rade samostalno, dok se drugi povezuju s kućnom Wi‑Fi mrežom ili centralnim sistemom pametnog doma, piše Travelers.
Najvažnije je mjesto postavljanja
Senzor ima smisla samo ako se nalazi dovoljno blizu mjesta na kojem bi curenje moglo da se pojavi. U kupatilu je zato dobro razmisliti o prostoru ispod ili neposredno uz veš-mašinu, području oko bojlera, te o priključcima WC‑a. U kuhinji je jedno od kritičnijih mesta element ispod sudopere, naročito oko ventila, sifona i spojeva cijevi.
Ako ispod uređaja nema dovoljno mjesta za cijeli senzor, mogu se koristiti modeli s kablom ili odvojenom sondom. Na taj način detekcijski dio može biti postavljen na pod, odnosno onde gdje postoji najveća mogućnost da će prvi doći u kontakt s vodom, dok se ostatak uređaja nalazi na prikladnijem mjestu.
Dobro je zaštititi više potencijalno problematičnih mjesta, naročito ako se u stanu nalazi nekoliko uređaja priključenih na vodovod. Senzor se može postaviti i pored mašine za pranje sudova, ispod frižidera koji ima priključak za vodu ili u blizini drugih instalacija kod kojih postoji mogućnost curenja.
Senzor ne znači automatsko zatvaranje vode
Mali detektor koji registruje vodu najčešće služi samo za upozorenje. On može da oglasi alarm ili pošalje obaveštenje, ali neće sam od sebe zatvoriti dovod vode.
Za to je potreban sistem s motornim ventilom. Kada je senzor povezan s takvim ventilom, detekcija curenja može pokrenuti automatsko zatvaranje dovoda. Pojedini sistemi pritom omogućuju povezivanje više senzora s jednim ventilom, pa se voda može zatvoriti čim bilo koji od njih registruje problem.
Takvo riješenje posebno ima smisla u stanovima koji su veći dio dana prazni. Ako senzor otkrije vodu dok vlasnika nema, automatsko zatvaranje može ograničiti količinu vode koja će nastaviti da ističe. Ali prije ugradnje potrebno je provjeriti da li je konkretni senzor kompatibilan s ventilom i podržava li sistem automatsko zatvaranje.
Postoje i napredniji uređaji koji ne čekaju da voda dođe do senzora na podu. Oni mogu pratiti protok i pritisak u vodovodnim cijevima te prepoznati neuobičajeno ponašanje instalacije. Na taj način sistem može upozoriti na moguće curenje i kada voda još nije stigla do mjesta na kojem se nalazi fizički detektor.
Ne može sprečiti baš svaku poplavu
Bez obzira na to koliko je sistem napredan, detektor curenja nije garancija da do poplave neće doći. Automatski ventil može da prekine dovod vode u stanu, ali ne može da zaustavi vodu koja dolazi iz susednog stana, prodire kroz krov ili se vraća iz kanalizacije.
Ograničenje postoji i kod pojedinih kvarova uređaja. Ako, na primjer, pukne bojler, zatvaranje dovoda sprečiće dotok nove vode, ali neće ukloniti vodu koja se već nalazi u rezervoaru i može nastaviti da curi.
Zato ovakav uređaj treba posmatrati kao dodatnu zaštitu, a ne kao zamjenu za redovno održavanje instalacija. Njegova je najveća prednost upozoriti na problem u trenutku kada je reč tek o nekoliko kapi i pomoći da se malo curenje ne pretvori u višesatno izlivanje vode i mnogo veću štetu, prenosi b92. net.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.