"Gosti ovo nikad ne vide" Sedam godina radila kao sezonski radnik na Jadranu i sve priznala

Duge smjene, nedostatak osoblja, umor i pritisak da sve bude završeno na vrijeme samo su dio njihove svakodnevice, a ono što se dešava iza hotelskih vrata gosti uglavnom ne vide, prenosi Blic.

Upravo o odnosu gostiju prema hotelskom osoblju povela se rasprava na Fejsbuk stranici “Savjetnik za putovanja – Travel Advisor”, nakon što se jedna korisnica požalila na ponašanje zaposlenih u pojedinim hotelima. Tada se javila žena koja je, kako je navela, sedam sezona radila na Jadranu i odlučila da otkrije šta gosti, kako tvrdi, “nikada ne vide”, i da upravo zbog toga nisu uvijek savršeno ljubazni.

“Za direktora si broj i treba te iscijediti dok ne crkneš”

– Radila sam sedam sezona na predivnom Jadranu. Ono što vi kao gosti ne vidite jeste odnos koji poslodavac u 99 odsto slučajeva ima prema radniku, u kakvim uslovima taj radnik živi i kako se gosti prema tom istom radniku ponašaju. Radila sam kao konobarica na bifeu, znači smjene od 12 sati, gaćice, pantalone, sve mokro, često gladna, umorna, krvavih nogu. Riječ je o jednoj našoj hotelskoj kompaniji. Za direktora si broj i treba te iscediti dok ne crkneš – opisala je.

Osvrnula se potom i na odnos dela gostiju prema zaposlenima.

– A gosti? Na prste jedne ruke mogu da nabrojim nekoliko njih koji su me tih sedam godina tretirali ljudski, sa poštovanjem i dostojanstveno. Misle da su bolji, a ti si im samo sluga. Mogu sve i sve im je dozvoljeno preko tuđe kičme. Pa ti budi uslužan i nasmijan mjesecima bez slobodnog dana i krvavih čarapa. Ti imaš posao i moraš da ga odradiš, a to većina ne shvata pa su izuzetno bezobrazni, tretiraju te kao smeće i moraš da im se izvinjavaš jer radiš svoj posao – napisala je.

“Radimo kao robovi”

Danas je, kaže, i sama hotelski gost, ali iskustvo rada u turizmu nije zaboravila.

– Sada sam i sama gost, i to hotela visoke kategorije, i ne pada mi na pamet da zucnem ni jednu jedinu riječ nekome za koga već iz iskustva znam da radi kao rob. I ne pada mi na pamet da bilo koga tretiram kao stoku, kao što su mene godinama – poručila je.

Objasnila je i šta se ponekad krije iza komentara zaposlenih poput onoga da će “svi poletjeti na ručak ili večeru”.

– Vidi sad kad svi polete na ručak ili večeru”, u mom slučaju, do 15 sati sve je trebalo da bude spremljeno i ja sam morala da pješačim do smještaja. Jedino što mi je trebalo bilo je da mi neko sjedi do posljednjeg minuta i da ostajem sat vremena duže da radim, što mi nije bilo plaćeno. I, hej, bitna je produktivnost pa nije bilo ni dovoljno osoblja. U 17 sati ponovo sam išla da radim, ali gosta to ionako nije briga. Nekada sam ostajala u hotelu od 7 do 22 sata jer nisam imala snage da idem do smještaja – napisala je.

“Stavite se u cipele tih jadnih ljudi”

Ipak, naglasila je da loši uslovi rada nisu opravdanje za nekulturu.

– Osnovna kultura mora da postoji. A ako platiš, nisi platio ličnog roba 24 sata dnevno, nego smještaj. Većina bi sjedila do jutra. Restoran ima radno vrijeme, a to izmoreno osoblje zaslužuje odmor. Gost se spusti u svoju sobu, a ja sam kilometrima pješačila do svog kontejnera, i tako svaki dan. Ali to niko ne vidi, odnosno ne želi da vidi. Jedan dan stavite se u cipele tih jadnih ljudi i onda svi redom pišite šta i kako. Lijep pozdrav – zaključila je bivša konobarica.