Kristof iz Frankfurta smatra da pretjerana komercijalizacija i rast cijena počinju da narušavaju upravo ono zbog čega su se on i brojni drugi strani gosti zaljubili u Dalmaciju.
– Nije da nemamo novca – imamo ga, ali više ne želimo da plaćamo vaše iluzije – poručuje njemački preduzetnik u pismu koje je objavio portal Kroatien-Nachrichten.de.
Kristof pritom naglašava da njegovo nezadovoljstvo nije reakcija turiste koji je jednom posjetio Hrvatsku, već iskustvo čovjeka koji na Brač dolazi gotovo dvije decenije, tamo je kupio kuću i izgradio odnose sa lokalnim stanovništvom.
Prisjeća se vremena kada je, kako kaže, turistička sezona bila samo dio života, a ne njegov jedini smisao. Hrvatsku smo upoznali kao toplu, otvorenu i gostoljubivu zemlju.
Naši prijatelji ovdje imali su i usred sezone vremena za kafu, razgovor, zajedničku večeru ili spontano druženje. Ljudi su tada, kao i danas, morali da zarađuju za život.
– Ali sezona je bila dio njihovog života. Nije bila cijeli njihov život – navodi on.
Kao u centru Frankfurta
Posebno ga, ističe, zabrinjavaju cijene u ugostiteljstvu. Kao primjer navodi da ćevapi ili pljeskavica na Braču mogu da koštaju 20 do 25 eVra, dok se cijena odreska kreće oko 35 eVra.
– Dolazim iz Frankfurta. I tamo poznajemo visoke cijene. Ali kada jednostavan obrok na Braču košta koliko obrok u centru Frankfurta, kao preduzetniku mi je to teško ekonomski da objasnim – piše Kristof.
Problem, smatra on, nije u tome što gosti nemaju dovoljno novca. Upravo suprotno. Ponekad imate osjećaj da je pravo pitanje:
– Koliko još gost može da plati? Koliko mogu da povećam cijenu prije nego što kaže: Dosta je?“ Problem nije u tome što mi to ne možemo da priuštimo. Mogli bismo. Ali sve manje to želimo da platimo jer više nemamo osjećaj da cijena odgovara onome što za nju dobijamo – navodi Kristof.
Prema njegovim riječima, promjena se vidi i u sitnicama koje ranije gotovo niko nije dovodio u pitanje. Kao primjer navodi javni tuš u jednoj uvali.
– Godinama je, kaže, tu postojao jednostavan tuš koji je postavila opština. Ljudi bi nakon kupanja isprali so sa tijela i otišli kući. Danas je, tvrdi, postavljen automat koji naplaćuje korištenje. Naravno da niko neće osiromašiti zbog jednog eura za tuširanje. Uopšte nije riječ o tom eVru. Pitanje je da li baš sve mora da postane naplativo – piše on.
Novac nije jedini problem
Kristofu, međutim, novac nije jedini problem.
– Kao još bolniju posljedicu promjena navodi osjećaj udaljavanja od lokalne zajednice. Posebno ga je pogodila informacija da se nakon toliko godina više ne smatra stanovnikom, što je, prema njegovom tumačenju, dodatno naglasilo osjećaj da pripadnost zajednici više nije važna. Poruka koju dobijamo glasi: Vi zapravo ne pripadate ovdje. I to boli. Kroz prijateljstva, komšiluk, povjerenje i godine dolazaka više se nismo osjećali kao turisti. A danas sve češće imamo osjećaj da smo ipak samo gosti – i to gosti od kojih se očekuje da potroše mnogo novca – navodi.
Njegova kritika nije usmjerena samo prema ugostiteljima već i prema lokalnim preduzetnicima i donosiocima odluka.
– Poziva ih da dugoročne odnose sa gostima i autentičnost destinacije ne podređuju kratkoročnoj zaradi. Hrvatska za nas nikada nije bila Azurna obala. I to mislim kao kompliment Hrvatskoj. Nismo tražili Sen Trope. Tražili smo Brač – poručuje Kristof.
Ćevapi od 25 evra
Dodaje kako se promjenom cijene ne mijenja priroda proizvoda.
– Ćevapi ne postaju luksuzno jelo samo zato što koštaju 25 evra. Konoba ne postaje luksuzni restoran samo zato što večera po osobi košta 100 evra – piše njemački preduzetnik.
Na kraju upozorava da se povjerenje gostiju može izgubiti mnogo lakše nego što se može vratiti.
– Cijene se mogu ponovo promijeniti. Kuće se mogu ponovo izgraditi. Putevi se mogu popraviti. Ali povjerenje, osjećaj dobrodošlice i osjećaj pripadnosti mnogo je teže vratiti kada se jednom izgube. Sačuvajte to. To vrijedi više od još jednog evra zarade – zaključuje Kristof, prenosi Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.