U intervjuu za Blic je sumirao utiske, priznao da ima tremu, ali i prvi put progovorio o porodici.
Slavko Banjac ne krije sreću zbog zakazanog koncerta, a onda se prisjetio trenutka kada je prvi put otišao u manastir Ostrog, te da je taj trenutak bio ključan da se poslije 17 godina vrati ponovo muzici.
– Vraćamo se na MTS dvoranu, tamo gde smo bili prije godinu i po dana. Tada je to bilo jako lijepo i ja sam jako zadovoljan kakav je to koncert bio. Vjerujem da će ovaj biti još bolji. Kad imate dobru ekipu saradnika, mislim na moj Barakuda bend, sjajni momci, instrumentalisti u koje imam neograničeno povjerenje. Dok mi sada pričamo, oni su na probama. Razlikovaće se ovaj koncert u odnosu na prethodni. Biće veseliji. I taj je bio pun emocija. Pjevalo se, igralo se. Menjamo repertoar, ubacujemo neke nove pjesme. I to je taj trenutak zapravo kada se borimo i želimo da dopremo do duša i ljudi koji su sa nama te večeri. Apsolutno vjerujem da niko ko bude sa nama te večeri neće otići ravnodušan kući. Želim da vidim osmijeh, pjesmu, radost i slobodu prepuštanja emocijama. Ja dajem sve od sebe – rekao je Banjac ističući da je odlazak u manastir Ostrog bio ključan za njegov povratak muzici, nakon pauze koju je napravio:
“Moj prvi odlazak u manastir Ostrog je bio nevjerovatan. Prije sedam, osam godina ja prvi put ustajem u devet sati ujutro i kažem: “Ja danas moram da idem na Ostrog”. Ne znajući ni da je tog dana praznik veliki. Ja odlazim pravac tamo, pogledam, naroda hiljade, ne znajući da je praznik i da ljudi dolaze iz čitave regije da se pomole moštima Vasilija Ostroškog. Meni je to sve bilo zbunjujuće. Veliki sam emotivac i kad gledam taj narod, ja stvaram neku svoju sliku o ljudima, o problemima, o lijepim stvarima. Volim da vidim duše u ljudima. I ja treba da uđem u prostor gdje su mošti svetog Vasilija. I susretne mi se pogled sa čovjek koji stoji pored moštiju svetog Vasilija, ja imam grč u stomaku. Ja prilazim i sagnem se da poljubim krst kivota i samo osjetim ruku nečiju na mojoj glavi. Oduzeo sam se, stresao sam se. Ne znam šta se događa. On je rekao da je divno što je jedan takav čovjek sa takvim glasom i talentom danas u manastiru Ostrog. Ja nisam mogao da vjerujem šta mi se događa. “Taj talent, taj vokal, to je Božji dar. I to nije samo tvoje, to moraš da podijeliš sa narodom.” Shvatam da je to zbog te pauze koju sam napravio. Odakle je on znao zašto i kako? Ja nemam pojma. Njegove riječi su me natjerale da se vratim na scenu”.
Kako kaže, trema je uvijek prisutna, bez obzira na godine staža u svijetu muzike.
– Ja pred svaki nastup imam tremu. Ali kod mene je to ozbiljna odgovornost i pretjerana. Roditelji su mi rekli da sam prvo zapjevao, pa progovorio. I dok sam svirao klavir, uvijek sam imao tu neku dozu treme dok ne krene sve to u neopisivoj želji da to sve bude u tom trenutku najbolje što može. Uopšte nije bitno gdje nastupam, da li je to za 10 ili 100, 30.000 ljudi. Uvijek isti osjećaj u mojoj duši. Svi ljudi koji se ozbiljno bave muzikom imaju taj trenutak treme, odgovornosti ili strah – kaže on, ističući da ima i posebne goste na koncertu:
– Ja sam ozbiljno veliki profesionalac. Imaćemo goste sa ozbiljnim svjetskim imenima i prepoznavanjem, kada su instrumenti u pitanju. Imaćemo instrumentaliste goste, a imaćemo i naravno moje kolege koje volim, koje poštujem. I nemojte da pomislite da nisu izabrani vrhunski umjetnici, veliki znalci svog posla. A zvanično ćemo goste objaviti na pres konferenciji koja će biti prije koncerta.
Slavko je za Blic otkrio i kako je dobio baš ovo umjetničko ime.
“Ne znam koliko ljudi zna da je moje pravo ime Slavoljub Nedeljković, ali vjerovatno 50 odsto Srbije ne zna da mi je to pravo ime i prezime. Ja sam rođen u Trsteniku, mom dragom rodnom gradu, i iz Trstenika sam sa 15 godina otišao u Nišu u Muzičku gimnaziju. Roditelji su se iste te godine preselili u Vrnjačku Banju. Sve mi je sada na Vrnjačkoj Banji i kada su me pitali odakle si, ja sam rekao iz Vrnjačke Banje. I oni “Banjac” i tako je to krenulo i ostalo je do dana današnjeg Banjac Slavko”.
Strašni sud
Kroz karijeru, ali i život je prošao mnogo toga, a jedna situacija ga je kako kaže, mogla koštati karijere i gostovanja u inostranstvu.
“Bilo je svega i svačega, zaista. Bio sam na nekoj turneji, dok sam još svirao po Kanadi. Ostalo je nekih sedam, osam dana do povratka u Beograd. Pozove nas jako dobar prijatelj, ima restoran u Torontu i kaže: “Hajde par dana da svirate kod mene”. Uđemo i jedno veče svirka, naši ljudi, uvijek je veselo. Drugu ili treću noć dolazi policija i traži gazdu da vidi da li ima papire, trebao je da nas prijavi. Naravno da nismo bili prijavljeni. Kaže nam čovjek: “Budite sutra u 12 sati tu i tu.” Odlazimo nas trojica na saslušanje, to je neki ogroman prostor za sve one koji su pravili prekršaje, a nisu Kanađani. Rekoh: “Bože, šta sam doživio.” I mi ulazimo kod jedne dame, koja nam na engleskom kaže: “Sedite” Vlasnik restorana stoji, drhti, ozbiljan prekršaj pravimo. U problemu smo neviđenom. On nama prevodi šta ona kaže, ja sam rekao da je bilo malo druženja, jer imamo let nazad za 7 dana. Da je turneja bila prijavljena. Moji muzičari u jednom trenutku krenu na srpskom, da obrađuju ljepotu te gospođe koja nam je zapravo Strašni sud. Vlasnik restorana, kaže: „Ej, malo tiše s tim”. Bilo je predivnih komplimenata, ali je bilo i onim svojstveno Srbima. U jednom trenutku ona ustaje i kaže na dobrom srpskom jeziku: „Poprilično ste nevaspitani. Ali zbog onih komplimenata, neću vam udariti crveni pečat. Imate 48 sati da napustite Kanadu, ali ću vam ovo oprostiti i zbog onih lijepih stvari kako ste me opisivali”. Pomislio sam tog trenutka “Zemljo, otvori se, ne mogu da vjerujem šta mi se događa.” Preživjeli smo, ali i njoj hvala, jer taj crveni pečat znači da nema ulaska ni u jednu zemlju više”.
“Volim da vidim lijepu ženu”
“Bilo je raznih interesantnih ponuda, s tim što ja sam zaista imam specifičan odnos prema ženskom svijetu. Dosta toga sam prošao u životu, ali sam uvijek želio da budem jako korektan prema ženama i to stoji do dana-današnjeg – rekao je Banjac, te se osvrnuo na jedan naslov u medijima:
– Jedan naslov me je pogodio. Da sam bio fatalan za mnoge žene u životu. Zato što uopšte nisam fatalan bio, ja sam normalan. Mnogo žena bilo u mom životu, ali nisam bio fatalan. Nije mi se ta riječ uklapala u taj moj odnos prema ženama koje su mi potpuna inspiracija i ako šta volim, onda volim da vidim lijepu ženu”.
Duet sa Vesnom je zapravo trebalo Keba da otpjeva
Duet “Ja imam nekoga, a ti si sam” koji je snimio sa Vesnom Zmijanac je postao evergrin, a pjevač ističe da zapravo ta pjesma nije ni bila namijenjena njemu.
“Saradnja sa Vesnom je bila jako dobra. Mi se dugo poznajemo i dobri smo prijatelji. Pjesma “Ja imam nekoga, a ti si sam” se jednostavno dogodila, dok je Vesna u studiju snimala. I to sam skoro čuo. Vesnina želja je bila da je pjeva Keba. Ljudi koji su radili album su rekli da se nešto tu nije uklapalo. Iz studija me zovu u 12 sati i kažu: “Brate, dođi da otpjevaš jednu pjesmu.” Nisam mogao da odbijem i ja sam je otpjevao jako brzo i to im se dopalo. Čak se i Vesni dopalo. Sa tom pjesmom se dogodilo nešto fascinantno. Ljudi sa takvim žarom i dan-danas pjevaju tu pjesmu, ali uglavnom ženski dio populacije iz sveg glasa”.
Slavko ne krije da mu se današnji trend muzike nikako ne dopada.
“Ja drugačije slušam, doživljavam, želim u odnosu na trendove, na čuda. Moj vokal nije kakvo je tržište, trendovi. Moj vokal je iznad toga. To što je komercijalno, to je neko drugo viđenje muzike o kome ne želim ni da govorim,. Uspjeli su da uđu u narod pomoću svega i svačega. Da li odobravam? Ne, ali sve je legitimno i 21. vijek je. Svako može da radi šta god hoće, ali jedino što mi smeta, to je što mlade generacije slušaju jako pogrešnu muziku. Dajte da ne idemo u ambis sa tim ponudama i takvom vrstom muzike, dajte da da decu od malih nogu učimo šta je kvalitetno”.
Prvi put otvoreno o sinu i unucima
Po prvi put, Slavko je progovorio otvoreno o porodici, sinu i unucima. Nikad se nije oženio, ali ima sina i unuke, na koje je naročito ponosan.
– Moja porodica ne želi da bude eksponirana. Imam predivnu porodicu, predivnu podršku. Kada dođe to pitanje o porodici, ja kažem da imam sina Gagu, jedan izuzetno uspješan čovjek. Imam dva unuka, dva Spajdermena, Iliju i Andreja, snaju Aleksandru. Jako uspješni ljudi, jako sam ponosan na njih. Oni ne žele da se piše o njima. Nikad se nisam ženio, to ne preporučujem. Volite, stvarajte porodicu, stvarajte porodice. Ne mogu da sada ni da se ženim, nije baš lijepo, a djeca su mi normalna. Unuci su mi normalni, porodica jedna umjetnička. Sin je naslijedio gen za muziku, ali je njega nauka interesovala, svira jako dobro klavir. Sve neke divne stvari se događaju oko nas – priča on i otkriva šta kažu njegovi unuci kada ga vide na televiziji:
– Moj stariji unuk Andrej je gledao nešto na televiziji i vidio me je i kaže: „Evo, deda jede sladoled”, a obožava da jede sladoled i prvo što me je pitao kad smo se vidjeli: „Hoću i ja sladoled.“ Slušaju se pjesme, znaju ko im je deda. Andrej ima talenat za muziku. Slatki su momci, nemirni, u svemu tome uživamo. Gledaš kako odrastaju i kako postaju svjesniji.
Titula deke mu je najdraža
Slavku ima titulu pjevača, tate, ali i titulu deke, te smo ga pitali koja mu je najdraža.
“Pa ja mislim ova posljednja i apsolutno vjerujem da se svi tako osjećaju koji su došli u ovaj klub. Klub koji ozbiljno mijenja život. jer uključuje odnose i poštovanja i cjelokupnog života i pristupa životu sa pojavljivanjem takvih kriminalaca, malih, slatkih, medenih, skidaš ih sa plafona. Ali to je nešto što vraća i vjeru i ljubav i nadu i u sve probleme koje nosimo i sve lijepe stvari koje. To je nešto posebno. To je poseban jedan trenutak u životu koji se dogodi i za koji živite”.
(FOTO) VESNA ZMIJANAC NE ODUSTAJE Prije 6 dana bila u Urgentnom, ljekari je upozorili, a ona opet stala na binu
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.