Jedna rečenica može da nas povrijedi više nego što bismo željeli da priznamo, a tuđe ponašanje često postaje razlog da preispitujemo sebe, svoje odluke i sopstvenu vrijednost. Ipak, kako objašnjava Mišel P. Majdenberg, psihoterapeutkinja, nije sve što drugi kažu ili urade povezano sa nama, niti bi svaku tuđu reakciju trebalo da doživljavamo lično. Ona izdvaja osam važnih psiholoških istina koje pomažu da se oslobodimo nepotrebnog opterećivanja tuđim mišljenjem, lakše podnesemo kritiku i odbacivanje i sačuvamo unutrašnji mir.
U tekstu za „Psychology Today“, psiholog i psihoterapeutkinja ističe da je to često automatska psihološka reakcija, povezana sa našim nesigurnostima, prethodnim iskustvima, uvjerenjima koja smo formirali i dubokom ljudskom potrebom za prihvatanjem. Naučna istraživanja pokazuju da osjećaj društvenog odbacivanja aktivira moždane mehanizme koji su uključeni u obradu bola. To nam pomaže da shvatimo zašto nas negativno društveno iskustvo može toliko povrijediti.
Psihoterapeutkinja izdvaja osam osnovnih istina koje mogu ojačati našu psihološku fleksibilnost, pomažući nam da se nosimo sa kritikama, odbacivanjem i negativnim ponašanjem drugih bez stalnog preispitivanja sopstvene vrijednosti.
1. Ne mogu svi da vas vole
Kao što ni mi ne volimo sve ljude koje sretnemo, tako ne možemo očekivati da ćemo biti simpatični svima. Lične preferencije zavise od ličnosti, vrijednosti, iskustava i očekivanja svake osobe. Ipak, kada nas neko ne prihvata ili odbacuje, često to tumačimo kao dokaz da nešto nije u redu sa nama. „Ako drugi misle da vrijedim, onda vrijedim. Ako misle da ne vrijedim, vjerovatno su u pravu.“ To je zamka u koju upadamo, prema riječima stručnjakinje.
– Možemo promijeniti način razmišljanja, shvatajući da to da li se nekome sviđamo ne određuje našu vrijednost. Možemo biti izuzetni ljudi, čak i ako nismo prvi izbor nekome drugom – naglašava psiholog Majdenberg.
2. Ne možete znati šta drugi misle
Prijatelj ne odgovara na vašu poruku. Neko djeluje distancirano. Vaš um odmah počinje da pravi scenarije: „Da li sam nešto pogriješio/la?“, „Da li me više ne voli?“. Majdenbergova objašnjava da često miješamo lična tumačenja sa stvarnim činjenicama.
To je kognitivna zamka, jer mozak pokušava da objasni ponašanje drugih na osnovu prethodnih iskustava, strahova i očekivanja. Zato stručnjakinja predlaže da sebi postavimo dva jednostavna pitanja: „Šta zaista znam, a šta samo pretpostavljam? Da li postoji drugo objašnjenje?“
3. Kritika više govori o drugome nego o vama
Osoba koja se osjeća nesigurno, ljuto ili razočarano može izražavati svoja osjećanja kroz oštru kritiku, agresiju ili ironiju. U psihologiji, mehanizam „projekcije“ opisuje sklonost da drugima pripisujemo osjećanja ili osobine koje teško prepoznajemo kod sebe. Na primjer, posebno nesigurna osoba može biti pretjerano kritična prema drugima. To ne znači da je svaka kritika neosnovana. Međutim, način na koji neko izražava nezadovoljstvo može biti povezan i sa njegovim unutrašnjim teškoćama.
4. Ne upijajte tuđe negativno raspoloženje
Da li ste primijetili koliko lako neko može da vam prenese svoju nervozu? Ova pojava je povezana sa takozvanom „emocionalnom transmisijom“, pri čemu ljudi često nesvjesno utiču jedni na druge svojim emocionalnim stanjem. Psiholog Majdenberg ističe da možemo pokazati razumijevanje i empatiju bez upijanja tuđih negativnih osjećanja. Važno je naučiti da razlikujemo šta osjeća druga osoba, šta osjećamo mi i kako biramo da reagujemo.
5. Tuđe neraspoloženje nije uvijek povezano sa vama
Kada je neko distanciran, nervozan ili manje komunikativan nego inače, često mislimo da smo mi krivi. Ipak, „krivaca“ može biti mnogo: umor, stres, lični problemi ili druge teškoće koje nemaju veze sa nama.
Umjesto da automatski preuzimamo odgovornost za tuđe raspoloženje, stručnjakinja predlaže da situaciji pristupimo sa interesovanjem i radoznalošću. Jednostavno pitanje poput „Da li te nešto muči? Da li je sve u redu?“ može otvoriti put za dublju komunikaciju.
6. Odbacivanje ne određuje vašu ličnu vrijednost
Potreba da pripadamo i da budemo prihvaćeni osnovna je za naše mentalno blagostanje. Zato odbacivanje, bilo da je riječ o ljubavnoj vezi, prijateljstvu ili poslovnoj prilici, može duboko da nas povrijedi. Majdenberg podsjeća da odbacivanje može biti posljedica nespojivosti, različitih potreba, lošeg tajminga ili okolnosti koje ne možemo kontrolisati. Ne možemo da izbjegnemo svako odbacivanje, ali možemo da izaberemo da ga ne doživimo kao lični neuspjeh.
7. Reakcije drugih mogu vas nečemu naučiti
Možete mnogo naučiti posmatrajući reakcije drugih o njihovim očekivanjima, potrebama i vrijednostima. Emocionalna zrelost podrazumijeva da prepoznamo svoj doprinos u teškoj situaciji, da čujemo tuđu perspektivu i, kada je potrebno, ispravimo svoje ponašanje. Cilj nije dokazati ko je u pravu, već bolje razumjeti jedni druge i graditi zdravije odnose.
8. Ne trošite emocionalnu energiju
Koliko puta ste se pitali šta ste mogli drugačije da kažete ili zašto vam je neko odgovorio grubo? Ovo uporno prežvakavanje negativnih misli, poznato kao „ruminacija“, može dovesti do emocionalne iscrpljenosti, često duže nego što traje sam događaj. Psiholog savjetuje da prepoznamo kada upadamo u ovaj začarani krug i svjesno usmjerimo pažnju na ono na šta zaista možemo da utičemo: svoje misli, lične granice, reakcije i izbore.
Prava emocionalna sloboda, prema Majdenbergovoj, dolazi kada nam više nije potrebno da se drugi ponašaju drugačije da bismo se osjećali sigurno u sebe.
– Nisu samo drugi ti koji pritiskaju naše dugmiće. Naše sopstvene osjetljivosti i iskustva takođe određuju kako ćemo emocionalno reagovati. Prepoznavanje ove stvarnosti može promijeniti ne samo način na koji doživljavamo odnose sa drugima, već i način na koji doživljavamo sebe – zaključuje psihoterapeutkinja Mišel Majdenberg, navodi ŽenaBlic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.