Nakon smrti 32-godišnjeg Kristijana Josipa Periša u Psihijatrijskoj klinici „Sveti Ivan“ u Jankomiru, portalu „Indeks“ javio se čitalac koji je na istom odjeljenju boravio 2022. godine. Četvorici medicinskih tehničara određen je pritvor zbog sumnje da su počinili teško ubistvo Periša.
Čitalac, koji je želio da ostane anoniman, ali čiji je identitet poznat redakciji, rekao je da je i ranije razmišljao o tome da javno ispriča svoje iskustvo, ali se pitao šta pojedinac može da uradi protiv velikog sistema.
– Ni meni nije išlo u prilog da budem pacijent. Ali sada, kada se ovo dogodilo ovom mladiću, neke stvari moraju da izađu na vidjelo – rekao je.
U Jankomir je došao 13. januara 2022. godine, tokom teške depresivne epizode. Tog jutra odvezao je tadašnju djevojku na posao, a zatim otišao kod roditelja. Majka mu je, kada je vidjela u kakvom je stanju, rekla da bi trebalo da potraži pomoć.
Kaže da mu je bilo jasno da više ne može normalno da funkcioniše. Vratio se u automobil i odvezao u bolnicu, na hitnu pomoć. Tamo je rekao da ne želi da se ubije, ali da više ne može da živi „kao ljuštura onoga što jeste“.
„Počeo sam da se tresem od straha“
Nakon prijema upućen je na odjeljenje 11. Dočekao ga je medicinski tehničar koji mu je, kako kaže, ljubazno objasnio da će ljekar razgovarati s njim.
– Tada sam osjetio olakšanje. Prvi put nakon više mjeseci pomislio sam da će biti bolje i da mi neko može pomoći – ispričao je.
Međutim, nakon što je oko pola sata čekao u hodniku, iz sobe je izašla ljekarka i, prema njegovim tvrdnjama, počela da ga vrijeđa.
– Rekla mi je: „Šta radiš ovdje, majku ti, hoćeš li da vidiš ko su ovdje pravi šizofreničari?“ Počeo sam da se tresem od straha. Nisam razumio šta se dešava, bilo je kao da sam u filmu – rekao je.
Tvrdi da se ljekarka potom okrenula prema tehničaru i rekla:
– Pogledajte koliko je paranoičan, sada će se prema njemu postupati kako ja kažem.
Čitalac navodi da mu je ljekarka rekla da će mu „dati injekciju Leponeksa“. On joj je odgovorio da to ne želi i da samo želi da razgovara.
– Dali su mi Leponeks oralno. To je antipsihotik, ne znam zašto su mi ga dali. Sarađivao sam jer sam se plašio da će me vezati – ispričao je.
Nakon toga, kako tvrdi, bio je ošamućen sve do večeri.
Prema podacima HALMED-a, Leponeks je antipsihotik koji se uglavnom koristi za liječenje šizofrenije otporne na druge lijekove i određenih psihotičnih poremećaja povezanih s Parkinsonovom bolešću. Među mogućim neželjenim dejstvima navode se stupor i sedacija.
„Taj osjećaj bespomoćnosti je nezamisliv“
Nakon što je popio lijek, medicinski tehničar ga je, prema njegovim riječima, uhvatio za ruku i na silu odveo u jednu sobu. Sjeća se samo pojedinih dijelova puta od sobe do trpezarije, udaljene oko 25 metara.
– Sjećam se da sam se srušio ispred trpezarije, a sljedećeg jutra probudio sam se u svojoj sobi.
Tokom prva tri dana, tvrdi, niko od osoblja nije razgovarao s njim. Davali su mu različite lijekove, a uveče su mu, kako kaže, davali risperidon u rastvoru i špricali ga u usta kako bi bili sigurni da neće ispljunuti lijek.
Nije mogao da ustane iz kreveta.
– To je mučenje, taj osjećaj bespomoćnosti. Nezamislivo je – rekao je.
Četvrtog ili petog dana, tokom jedne posjete, bio je u suzama i molio osoblje da razgovara s njim jer se, kako navodi, osjećao deset puta gore nego kada je došao u bolnicu.
Ljekara su pratili medicinska sestra i tadašnji direktor bolnice. Čitalac tvrdi da ga ljekar nije saslušao, već da mu je rekao:
– Pogledajte ga kako plače nad svojom sudbinom.
Nakon što je sedmicu dana molio osoblje da nešto preduzme jer mu se stanje pogoršavalo, odlučili su da mu daju injekciju Risperdal Konsta.
Tvrdi da je osoblje mislilo da laže i da ne uzima lijek, iako ga je tehničar svaki put provjeravao. Kada je odbio injekciju, navodno su mu prijetili da će ga vezati i natjerati da je primi. Na kraju je pristao.
HALMED navodi da je Risperdal Konsta injekcija risperidona s produženim djelovanjem i da se koristi za održavanje terapije šizofrenije kod pacijenata koji već uzimaju antipsihotike u obliku tableta.
„Jedina osoba koja me je saslušala bio je psiholog“
Čitalac kaže da je svakodnevno plakao u hodniku, pored prostorije za odmor ljekara i tehničara, dok su oni prolazili pored njega.
– Jedina osoba koja me je saslušala na tom odjeljenju bila je psiholog. Da nije bila tamo, ne znam šta bi se dogodilo. Ona je vršila pritisak na ljekare da nešto preduzmu – ispričao je.
Nakon 35 dana na odjeljenju, psiholog je, kako navodi, uspjela da ga prebaci na drugo odjeljenje. Ljekar na tom odjeljenju tada mu je rekao da mu je postavljena pogrešna dijagnoza.
– Ne znam tačno šta je mislio. Od početka do kraja dijagnostikovani su mi generalizovani anksiozni poremećaj i depresija – rekao je.
Na odjeljenju IX, namijenjenom liječenju afektivnih poremećaja, proveo je još pet mjeseci. Nakon dva mjeseca boravka tamo razgovarao je s Majdom Grah, koja je tada bila šefica odjeljenja, a danas je direktorka Klinike.
– Kada je riječ o mom iskustvu, rekla mi je: „Čak i ljekari ponekad mogu da pogriješe“ – ispričao je.
Kaže da je u bolnicu došao traumatizovan i nesposoban da razgovara s ljekarima.
– Bila je to borba za moj život. Mislio sam da mi više niko ne može pomoći.
Tvrdi i da je komunikacija s medicinskim tehničarima često bila neprijatna. Kao primjer navodi sedmične sastanke pacijenata i tehničara, tokom kojih je, prema njegovim riječima, jedan tehničar redovno govorio da su svi pacijenti nesposobni za rad i život, neproduktivni i bezvrijedni.
– U zoološkom vrtu bi nas bolje tretirali nego što nas sada tretiraju – rekao je.
Dodao je da je počeo da se oporavlja tek kada je pronašao novog ljekara.
U bolnici je proveo ukupno više od pola godine. Kada je otpušten, procjenjuje da mu je bilo možda 20 odsto bolje.
Kaže da je oporavak počeo tek 2024. godine, nakon što je pronašao drugog ljekara, koji ga je postepeno skidao s prethodne kombinacije lijekova i propisao mu novu terapiju. U međuvremenu je, kako navodi, izgubio vezu i neke prijatelje.
Ističe da nije protiv psihijatrije niti antipsihotika. Vjeruje da lijekovi pomažu i da su temelj oporavka od ozbiljnih stanja, ali smatra da bi ljekari trebalo da razmotre različite metode liječenja i da ne primjenjuju isti pristup prema svim pacijentima.
– Radije bih završio u logoru nego da se ponovo vratim tamo – rekao je.
Portal „Indeks“ poslao je upit Psihijatrijskoj klinici „Sveti Ivan“ u vezi s navodima čitaoca. Odgovor će, kako je najavljeno, objaviti kada ga dobije, piše Index.
Inspekcija otkrila ozbiljne propuste u liječenju: Direktorka bolnice u kojoj je umro Periš podnijela ostavku
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.