To je krug ljudi na koje može da se osloni, sa kojima dijeli najvažnije životne trenutke i čija ljubav, kako kaže, ne poznaje granice. Ipak, posebnu dimenziju njegovom životu dalo je očinstvo, a dolazak sina Vasilija promijenio je njegov pogled na svijet i donio mu emocije koje ranije nije poznavao.
U iskrenoj ispovijesti Karamela je govorio o odrastanju svog sina, ulozi šire porodice u njegovom vaspitanju, ali i o strahovima koje je imao kada je postao otac.
Prisjetio se i Vasilijevih prvih dana u vrtiću, kada nije mogao da podnese njegove suze, pa je odlazio po njega mnogo prije vremena, samo da bi se uvjerio da je sve u redu. Otkrio je i zašto je sinu dao ime po svetitelju kome se godinama moli i kojeg posebno poštuje.
Sin je djetinjstvo provodio u Beogradu i Baru
Kako je ispričao u podkastu „Životna priča“, Vasilije je djetinjstvo proveo podjednako u Beogradu i Baru, gdje živi veliki dio porodice njegove supruge Milice. Zbog toga Karamela ističe da nije samo on učestvovao u sinovljevom odrastanju, već da veliku zahvalnost duguje i tastu, koji je imao posebno važnu ulogu.
Supruga mi je iz Bara. Tamo imam i tasta i taštu, koji su sjajni, kao i ženinu sestru i brata, koji su moja velika podrška. Oni su prošireni dio porodice sa kojim sam veoma prisan i koji mnogo volim. Volim i moju familiju iz Požarevca, tetku Danicu, brata i bratanca – ispričao je Karamela.
Vasilije je, kako je objasnio, više odrastao u Baru nego u Beogradu, jer je mnogo vremena provodio na moru i svježem vazduhu. Praktično, šest mjeseci bio je u Beogradu, a šest u Baru, pa je i njegovo vaspitanje bilo zajednička briga roditelja i porodice.
Nisam ja jedini učestvovao u njegovom vaspitanju. Učestvovala je i supruga, ali najviše moj tast, kome sam veoma zahvalan. To je jednostavno tako – rekao je on.
Molio se Svetom Vasiliju Ostroškom za potomstvo
Kada se Vasilije rodio, Karamela je, kako priznaje, bio presrećan. Nije mu bilo važno da li će dobiti sina ili kćerku, već samo da dijete bude živo i zdravo. Ipak, kao i mnogi budući očevi, imao je strahove koje nije mogao da kontroliše.
Nisam prisustvovao porođaju, samo sam se bojao da nešto ne bude u redu… Razmišljao sam o tome da ima deset prstiju, pet na jednoj ruci, pet na drugoj, da ima obje noge, da su mu sve unutrašnje funkcije u redu. To je jedini strah koji sam imao – ispričao je Karamela.
Dodao je da mu je zaista bilo svejedno kog će pola biti dijete, iako je Milica više željela djevojčicu, dok je on možda pomalo priželjkivao sina.
Posebnu simboliku za njega ima i Vasilijevo ime. Karamela je otkrio da ga je upravo on izabrao, vođen dubokom vjerom u Svetog Vasilija Ostroškog, koga izuzetno poštuje i čije mošti svake godine posjećuje u Ostrogu.
Ja vjerujem u Svetog Vasilija Ostroškog. Svake godine idem u Ostrog i to je svetac kome se klanjam i kojem se molim. Njegovo ime mi je svetinja. Molio sam se pred njegovim moštima za potomstvo. Zato smo Vasilija i krstili u Ostrogu – ispričao je.
Nije mogao da podnese sinovljev plač u vrtiću
Kada je govorio o tome kakav je bio kao otac dok je Vasilije bio mali, Karamela nije krio da je učestvovao u svemu – od mijenjanja pelena i kupanja do svakodnevnih odlazaka u vrtić. Ipak, upravo su mu rastanci pred vratima vrtića najteže padali.
Sin je išao u vrtić „Nada Purić“ na Vračaru, a Karamela se prisjetio kako bi ga odveo, ostavio među drugom djecom, a onda ostao ispred zgrade i slušao njegov plač.
Ja ga odvedem, on plače, a ja ga pitam: „Sine, pa što nećeš u vrtić?“ On mi kaže: „Neću da idem!“ Izađem iz vrtića, stanem ispred i čujem kako plače. Meni bude žao, pa dođem kući i kažem ženi da ću za sat vremena da idem po Vasilija. Ona me pita zašto, a ja joj kažem da plače. Kaže mi da idem i vidim da li je sve u redu, ali ja nisam ni izdržao sat vremena. Već poslije pola sata sam otišao po njega – ispričao je kroz osmijeh.
Kada bi stigao u vrtić, zatekao bi sina uplakanih očiju, a očinska briga bila je jača od svakog pokušaja da se navikne na odvajanje. Karamela je iz tog iskustva izvukao i sopstveni zaključak o porodičnom životu, ističući da je Vasilije toliko volio da bude kod kuće sa njima da mu je rastanak teško padao.
Ako vaše dijete obožava da ide u vrtić, onda nešto nije u redu u kući. To ne kažu psiholozi, to je moja logična reakcija. Ako dijete bježi iz kuće, po mom mišljenju, nešto nije u redu u kući. A on je obožavao da bude kod kuće sa nama, sa mnom i Milicom – rekao je.
Sin danas studira režiju
Njegov sin danas je student režije, a iako je nekada bio više vezan za majku, situacija se u međuvremenu promijenila.
Za Milicu je bio više vezan, ali sada je za mene – otkrio je uz osmijeh.
Govorio je i o tome na koga Vasilije liči, ističući da je naslijedio lijepe crte sa obje strane porodice.
Pokupio je sve lijepe crte – i od mog oca, i od Miličinog oca, ali i od moje familije – zaključio je Karamela, piše Žena Blic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.