Ako je kod Nemanje Obradovića sa Zlatibora, koji je bio zaražen virusom korona, uopšte bilo straha u danima kad je bolovao, on ga je obuzeo 18. marta, u onim minutima kada je ekipa hitne Čajetine došla po njega u skafanderima da ga preveze za Beograd.
Pravi strah mu se javio tek kasnije kada je njegov oporavak već krenuo dobrim tokom. Nije se plašio za sebe, nego za druge, one sa kojima je bio u kontaktu i kojima je mogao da prenese bolest.
Nemanja (26), student master studija Više poslovno-tehničke škole u Užicu, koji se bavi i muzikom, od nedjelje je u svojoj kući na Zlatiboru. Dobro se osjeća i striktno se pridržava izolacije, a ona mu je pripisana u trajanju od 28 dana.
Ne može Obradović da bude potpuno siguran gdje se zarazio koronom, ali prilično je uvjeren da je to bilo u Banjaluci. U jednom tamošnjem restoranu sa svojim bendom svirao je 7. i 8. marta. Svirao je sa svojim kolegama iz Čajetine, Užica, Kragujevca i Beograda, a obje večeri restoran je bio pun.
Na Zlatibor sam došao 9. marta i odmah poslom otišao u Bajinu Baštu sa namjerom da tu ostanem par dana. Već sljedećeg jutra sam osjetio malaksalost i umor, imao sam temperaturu 37,1. Temperatura mi nije spadala ni narednih dana. Danju nije prelazila 37,5, a noću je nisam mjerio iako sam osjećao da je veća – priča za Blic Nemanja Obradović.
Poslije nekoliko dana se obratio ljekarima u Bajinoj Bašti. Pregledali su ga, opšti rezultati su mu bili dobri, dobio je savjet da se samoizoluje i u slučaju pogoršavanja da se javi Zavodu za javno zdravlje u Užicu. Odmah se vratio kući na Zlatibor. Narednih dana, kada je Srbija prijavljivala sve više oboljelih od korone, njemu temperatura nije spadala.
– Tek poslije doze “paracetamola” koju sam pio znala je da spadne na 36,9, ali se opet vraćala preko 37. Imao sam neki osjećaj da sam zaražen koronom, s obzirom na to da nikada nisam imao temperaturu toliko dana zaredom. Predosjećajući da sam obolio od bolesti koja se lako širi, izbjegavao sam kontakte sa ljudima. Jedini sa kojima sam tih dana bio u dodiru su bili članovi moje porodice – prenosi Nemanja.
Osmi dan pod temperaturom, 17. marta, obratio se Zavodu za javno zdravlje Užice. Ubrzo je po njega došla Hitna pomoć iz Čajetine i prevezla ga u užičku bolnicu. U ambulanti infektivnog odjeljenja su mu snimili pluća i uzeli briseve koji su poslati za Beograd. Sutradan su stigli rezultati da je pozitivan na koronu.
Istog dana na vratima su mu se pojavili čajetinski medicinari u skafanderima. Neprijatnost je prerasla u određenu dozu straha kada su mu rekli da se što prije spremi i sa njima krene za Beograd.
– Temperatura mi i dale nije spadala, a po dolasku u Beograd su pomalo počela da me bole pluća i da mi se javlja problem sa disanjem. Na Infektivnoj sam prenoćio, a sutradan su me prebacili u KBC “Dragiša Mišović”. Vodili su me kao pacijenta sa blažom kliničkom slikom. Znao sam da sam zdrav i fizički jak, psihički sam se dobro držao, a mnogo su mi značile i riječi ljekara koji su me uvjeravali da mi je stanje dobro i da je bolje da budem u bolnici nego kući zbog sprečavanja širenja zaraze. Tri, četiri dana od prijema u KBC “Dragiša Mišović” temperatura mi je spala i disanje mi se vratilo u normalu – prepričava Zlatiborac koji je 29. marta otpušten iz bolnice, a ispostavilo se da nikom nije prenio koronu.
– Na osnovu onoga što sam preživio, savjetujem svima da ostanu kod kuće. Odgovornost je jedini način da se ova kriza suzbije – poruka je Nemanje Obradovića.
Brinuo da nekog nije zarazio
Mnogo više nego o svom zdravlju, Nemanja je brinuo o ljudima sa kojima je bio u kontaktu po dolasku iz Banjaluke. Njih 40-50, računajući srodnike, prijatelje, kolege, članove benda, zbog njega je bilo u samoizolaciji. Interesujući se o njegovom stanju, sa svima je po cijeli dan bio na vezi. Tješilo ga je što od dana kada je osjetio tegobe do hospitalizacije nije kašljao i kijao, te na taj način nije mogao prenijeti virus drugome, ali opet nije bio spokojan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu